Biografija Vitežanke prognane u Zenicu prepuna je angažmana na svim kontinentima, ali i priznanja i pomoći koje joj pružaju zvaničnici širom planete. Svojim zalaganjem neprekidno skreće pažnju na zločine počinjene u BiH, pa su joj nedavno podršku pružili holivudska glumica Anđelina Đoli (Angelina Jolie) i ministar vanjskih poslova Velike Britanije Vilijam Hejg (William Hague). Posjetili smo je nakon povratka u BiH iz Vašingtona, gdje je primila priznanje "Žena svijeta" za 2014. Primila nas je u prizemlju sigurne kuće za žrtve nedaleko od Zenice. Za početak se nameće pitanje odnosa domaćih vlasti i međunarodne zajednice prema žrtvama, prije svega, ratnih seksualnih zločina.
- Dvadeset drugu godinu radimo direktno sa žrtvama i mogu biti direktna - žrtve su jedinstvene u tome da ovdje i sada preživljavaju drugo, institucionalno nasilje. Ovo je bolno, pogotovo što te institucije troše novac bh. građana. Mi radimo 24 sata dnevno, sve žrtve imaju moj privatni broj. Ovih dana, za vrijeme boravka u SAD, imala sam najnovije gorko iskustvo kako se administracija poigrava s građanima, i to žrtvama nasilja - kaže Husić. Ova hrabra vrijedna žena, čiji tim godišnje osigura više od pola miliona KM iz stranih izvora za sigurnu kuću, smještaj žrtava, te socijalni, psihološki i zdravstveni rad sa žrtvama s područja srednje Bosne, navodi da je uobičajeni odgovor administracije da „nema para“, te da je to razlog mnogih naših problema.
- To jednostavno nije istina, to je laž. Kada vaš rad bude direktno proporcionalan plaći koju primate, primarno u državnim institucijama, bit će mnogo toga drukčije - navodi Husić. Na upit kako je moguće da dvije decenije poslije žrtve rata u BiH nerijetko bolje razumiju u svijetu, odgovara da „svijet uči na greškama, ali i dobrim stvarima koje je uradio u BiH, za svaki naredni sličan slučaj“.
- Naše vlasti uz svijetle pozitivne primjere, uglavnom funkcioniraju po principu „brigo moja, pređi na drugoga“, a to je ono što najviše pogađa žrtve, kaže direktorica „Medice“.
- Proveli smo višegodišnje istraživanje među žrtvama i zaključak je: Žrtve ne vjeruju bh. pravosuđu. Imaju slabu ili nikakvu zaštitu prije i poslije svjedočenja, maltretirane su neprestanim uzimanjem izjava, nenajavljenim saslušanjima, nerijetko se po ponašanju nadležnih ne zna jesu li žrtve ili osumnjičene - kaže Husić.
