- Poslije Srednje elektrotehničke škole, upisao sam Ekonomski fakultet, za koji mislim da ga nikad ne bih završio. Poslije rata nije bilo novca da biram fakultete. Prva želja bila mi je da upišem studij elektrotehnike u Sarajevu, ali sam, zbog finansijske situacije u kojoj smo se nalazili, odabrao ekonomiju u Zenici. Tu sam tri godine ostao na prvoj godini. Shvatio sam kojim se pozivom želim baviti. Otac (Ibrahim Handžić, glumac BNP-a u penziji) dovodio me je kao dijete u pozorište, znao sam svaki kutak zgrade, šta se nalazi iza kulisa, u garderobama, hodnicima, uživao sam u predstavama... Počeo sam na Dječijoj sceni, a kasnije sam prošao dramski studio... Jednostavno, bilo je predodređeno da ne budem diplomirani ekonomista - kaže Saša.
Prvu predstavu u životu igrao je kada je imao 16 godina, u režiji Šefike Korkut-Šunje. Bio je to komad "Adam i Eva pred sudom", a Saša je bio zapisničar. Uslijedio je rad u Dramskom studiju Bosanskog narodnog pozorišta pod patronatom Ise Porovića, a potom i upis na Aakademiju scenski umjetnosti (ASU) u Sarajevu 2000. Život ga je vodio na različite strane... od jedne škole do drugog fakulteta. Radio je i kao konobar. Kaže da ga je život tjerao da bude mnogo toga. Danas živi s izbranicom svoga srca i kaže da mu nije mrsko ni kuhati.
- Nije floskula da ljubav pokreće svijet. Sedam godina sam u iskrenoj i sretnoj vezi. Ona se zove Azra Tukić i diplomirana je ekonomistica. Pet godina živimo zajedno i sretno smo zaljubljeni. Nije nam mrsko ništa jedno za drugo pa tako, na iznenađenje i razočarenje muškaraca balkanikusa, ja volim povremeno kuhati. Otkako je interneta, sve ima, sve se vidi, piše, pa je i kuhati mnogo lakše - govori Handžić. Glumačku karijeru morao je prekinuti na dvije godine nakon što mu je 2005. dijagnosticiran karcinom, i to dvadeset dana prije premijere "Hamleta" u režiji Harisa Pašovića. Borba za život trajala je dvadesetak mjeseci, za vrijeme kojih je Saša "živio" u bolnicama širom regiona.
- U to doba, upoznao sam sve dobro i loše ovog svijeta. Spoznao sam na ličnom primjeru kako je čovjek trunka, nešto malo u općim okvirima - kaže Saša, ne želeći se mnogo osvrtati na bolnu prošlost i period bolesti. Na scenu se vratio krajem 2007. kao član sarajevskog AltTeatra, u djelu Entonija Mekartena (Anthony McCarten) i Stivena Sinklera (Stephen Sinclair) "Dame biraju" u režiji Admira Glamočaka.
- Diplomirao sam 2007. godine, sa kolegom Mehmedom Porčom, pod mentorstvom Senada Bašića, u predstavi "Art" Francuskinje Jasmine Reze (Yasmine). Nakon pripravničkog statusa, postao sam punopravni član ansambla BNP-a, gdje sam i danas. Jedna od najvećih ovdašnjih zabluda je da naši glumci dobro zarađuju. Rijetki su projekti gdje se ubode veći iznos, ali iza toga stoji višemjesečni posao, odsustvo... U Bosni se ne živi od pozorišta nego za njega - tvrdi Saša. U slobodno vrijeme Handžić je fan Lige prvaka, Lige Evrope i svih reprezentativnih selekcija BiH.
- Zaista provodim sate uživajući gledati sport. Rekreativno igram nogomet, ali ništa toliko ozbiljno da nekome "uzmem hljeb". Volim druženja uz svirku, raju, odigrati partiju snukera, volim gledati predstave, čak i one loše. Da vidim gdje se griješi, jer čovjek ne završava učenje s diplomom - govori Handžić. Sašin djed, nastavnik muzike, "krivac" je što se ovaj glumac prihvatio harmonike, a brat gitare. Danas Saša piše i pjesme...
- Narod pogrešno poima harmoniku kao instrument za narodnjake, a na njoj se odlično svira klasika. Prešao sam ubrzo na gitaru i danas je aktivno sviram za raju i za svoju dušu. Nisam muzičar, jer smatram da bi ta konstatacija bila uvreda za profesionalne muzičare, baš kao što mene uvrijedi kada čujem ko je sve glumac - kaže Handžić.
