Dilema prva - Demokratska fronta pledira da bude građanska stranka, partija političke ljevice. U sferi ideološkog, DF stavlja pravo građanina ispred prava naroda, odnosno pravo individualnog ispred prava kolektivnog. To je legitimna politička legitimacija, koja ima svoje pristaše u Bosni i Hercegovini, što se pokazalo i na ovim izborima. Što će reći da u Bosni i Hercegovini ne glasaju samo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, glasaju i građani. Glasaju i Sejdić i Finci, iako im je uskraćeno pasivno biračko pravo.
Takva se građanska ideologija i ovaj put sudara s nacionalnom politikom Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, koja pravo kolektivnog ili narodnog stavlja ispred individualnog ili građanskog. I ovo je legitimna politička legitimacija, koju artikuliraju bosanski Hrvati dvotrećinskom većinom. Riješavanje slučaja "Sejdić - Finci" prva je i najvažnija programska saradnja izbornih pobjednika.
Zato moje prvo pitanje glasi: mogu li dijametralno suprostavljene ideologije DF-a i HDZ-a BiH postići programsko koaliranje i riješiti pitanje izborne diskriminacije ostalih?
Dilema druga - HDZ BiH kao svog koalicijskog partnera preferira Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine u svim postizbornim križaljkama. Nije slučajno da ovaj politički tandem favoriziraju i analitičari s hrvatskim predznakom. Da je ta ljubav obostrana potvrđuje nam javno Damir Arnaut, potpredsjednik SBB-a. Taj doktor pravnih nauka sa prestižnog američkog univerziteta svojevremeno je branio Bošnjake od "Aprilskog paketa". Radio je to strastveno i advokatski, ali na svoju i našu žalost, jer su tadašnjim obaranjem ustavnih reformi sve godine što su uslijedile nepovratno izgubljene. Danas taj isti Arnaut javno brani Hrvate od slučaja "Sejdić - Finci".
Suočio sam Arnauta sa sličnim pitanjem dok je držao javno predavanje za studente koji mjesec prije izbora. Odgovor nisam dobio. Zapravo, logično i iskreno objašnjenje nije ni moguće, osim ako promijenite politički dres.
Poslušnom Arnautu i SBB-u hrvatsko pitanje izgleda važnije od pitanja ostalih i moguće su kao stranka zbog toga slabije plasirani na državnom nego entitetskom nivou.
Zato drugo pitanje glasi: hoće li Stranka demokratske akcije pristati na koaliranje s HDZ-om BiH i SBB-om bez DF-a? Zapravo, hoće li dopustiti da pitanje ustavne diskriminacije ostalih bude prekomponirano po volji koalicijskog tandema Dragan Čović - Fahrudin Radončić?
Dilema treća - DF pledira da bude multietnička stranka Srba, Hrvata, Bošnjaka, Bosanaca, ostalih... Ako govorimo o podjeli vlasti, to praktično i principijelno znači da DF u svaku vlast želi kandidirati predstavnike svih naroda. Na bazi većinske podrške hrvatskog naroda, HDZ BiH će insistirati na svim hrvatskim pozicijama. Baš onako kako je to Čović u postizbornim opstrukcijama i nadmudrivanjima sa Socijaldemokratskom partijom Bosne i Hercegovine insistirao 2010-2011.
Toliko uporno da nije dao svoju saglasnost da pobjednički SDP dobije samo jednog simboličnog ministra, ili kojeg pomoćnika ministra iz reda hrvatskog naroda u vladi entiteta Federacija Bosne i Hercegovine.
Možda je DF pružio ruku saradnje HDZ-u BiH odustajanjem od snažnog, u tom slučaju vjerovatno i pobjedničkog kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda. Vidjet ćemo hoće li šaptači iz vana, koji su nagovorili DF za takav zaokret, poraditi i na drugoj strani. Zato treće pitanje glasi: može li DF odustati od svog principa, kandidrati samo Bošnjake ili Bosance, nikako Hrvate, kao svoje predstavnike vlasti na svim nivoima? Hoće li HDZ BiH dopustiti DF-u išta od hrvatskih pozicija, makar to bila puka simbolika?
Dilema četvrta- HDZ BiH je izabrao Savez nezavisnih socijaldemokrata kao svog strateškog partnera. Ova je ljubav obostrana, iako nije programska. Dok Čović, makar deklarativno, afirmira program evropskih i euroatlanskih integracija, lider SNSD-a Milorad Dodik zagovara prorusku agenturu u Bosni i Hercegovini i od lošeg statusa quo navlači još luđu ukrajinsku košulju. Dodik, također, glumi dosljednog Čovićevog partnera te ponekad prelazi granicu dobrog ukusa kad najavljuje podršku bh. entiteta Republika Srpska u stvaranju hrvatskog entiteta. Suprotno tome, drugi opozicijski blok u RS-u, tačnije Mladen Ivanić, najvjerovatnije budući član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda, ističe da je u cjelni bolje imati jednu polovinu ili biti jedna polovina, nego jedna trećina. Time je Čović, ako ostane dosljedan savezu s Dodikom, stavio sebe na veliku kušnju, odnosno na manjinsku stranu u budućem sazivu Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Zato četvrto pitanje glasi: hoće li Čović odustati od Dodika i otvoriti neke nove i drugačije koalicijske opcije za nivo Bosne i Hercegovine?
Dilema peta- Matematičke koalicije i vlast bez relativnog pobjednika SDA su moguće. Moguća je, također, federalna vlast bez DF-a i SBB-a. Ključni partner u oba scenarija bio bi posrnuli SDP BiH. Ima li ta stranka, u iščekivanju vanrednog ili redovnog kongresa, išta za reći? Njima se vjerovatno i danas vrti u glavi od koalicijskih akrobacija i trebat će vremena da se oporave. Međutim, nije za odbaciti teza da neki novi, postkongresni SDP, ujedinjen s DF-om, pomrsi sve dosadašnje postizborne kalkulacije. Takva bi politička snaga bila za petama relativnog pobjednika SDA. Zato peto pitanje glasi: treba li za formiranje izvršne vlasti sačekati postkongresni rasplet unutar SDP-a, ili rasplet mogućeg ujedinjenja ljevice u Bosni i Hercegovini?
Dilema šesta - Republika Srpska je duboko podijeljena između dva suprostavljena politička bloka. I, na bazi postojećih rezultata, može se pretpostaviti da će nova entitetska vlada biti manje stabilna, na granici glasanja o nepovjerenju. SNSD je najvjerovatnije već izgubio tu polugu vlasti u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, time i diplomatsko konzularnu mrežu, predstavljanje Bosne i Hercegovine vani, vrhovnu komandu nad Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Dodikova separatističa krila dobro su potkresana. Zato šesto pitanje glasi: hoće li taj "nezavisni socijaldemokrat" odustati od gubljenja našeg i svog vremena?
Umjesto zaključka - Ovo su složena pitanja za političke subjekte, građane i narode Bosne i Hercegovine, važnija od toga kako su, tobože, pobijedile stranke koje su pobijedile, ili zašto je izborni rezultat takav kakav jest. Kao da smo pali sa Marsa, pa u dejtonskoj Bosni očekivali političku kulturu jedne Švedske. Sada je najvažnije da stranke, ove što ih mi imamo, a ne neki vanzemaljci, prije preuzimanja vlasti, iskreno razgovaraju te postignu minimum zajedničkog zbog budućnosti vlastitog naroda i svih građana. Ako ga bude, bit će i programske saradnje. Bit će manje politike i više ekonomije. Bit će evropskih i euroatlanskih integracija. Bit će i nade za Bosnu i Hercegovinu. Ako ne bude pravih pitanja i iskrenih odgovora, treba sačekati neku novu političku kulturu. Treba sačekati nove izbore i bolje analitičare.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
