Razlog neslaganja Dogs Trust-a, kao i cjelokupne domaće stručne javnosti koja nije niti konsultovana u njihovoj pripremi, nije samo u nehumanosti predloženih izmjena, već u očiglednoj činjenici da se ove izmjene, u situaciji kakva je sada u BiH, jednostavno ne bi mogle niti provesti, pa time niti dovesti do rješenja problema. 

Naime, predložene izmjene su predviđale samo uvođenje mogućnosti eutanazije pasa nakon 15 dana provedenih u azilima, dok je ostatak Zakona ostao isti. Pošto u BiH mahom nema higijenskih servisa - koji bi te pse hvatali, niti azila - u koje bi pse dovodili da provedu tih 15 dana, a ni postrojenja za sigurno uklanjanje biološkog otpada – gdje bi se odlagao toliki broj leševa, ta izmjena bi bila neprovodiva.

Osim toga, svi psi dovedeni u ove azile bi prvo morali biti potpuno obrađeni, što naravno košta. Pošto, ovoliki broj pasa ne bi mogao biti udomljen u tako kratkom periodu, većina njih bi vjerovatno bila eutanizirana, što također dodatno košta. Dakle, ako i izuzmemo etičku stranu ovog prijedloga, praktično bi izmjene značile znatno poskupljenje provedbe Zakona, što, ako znamo da je kao glavni razlog za neprovođenje Zakona iz 2009. naveden manjak sredstava, prijedlog čini još manje smislenim. 

Da su iskreno bili zabrinuti za svoje građane, domaći političari bi do sada inicirali provedbu bar nekih od aspekata Zakona koji nisu zahtijevali velika novčana sredstva, i spriječili bi većinu, ako ne i sve, napade koji su se do sad desili. Vlast koju Dr. Zaimović-Uzunović predstavlja imala je mogućnost i obavezu još od 2009. godine da ukloni sa ulica sve agresivne, bolesne i zaražene pse, tako da je pravo pitanje na koje bi trebala odgovoriti – zašto to nisu i uradili. 

Dogs Trust smatra da Zakon iz 2009., kojeg imaju i druge zemlje, nudi rješenje i u slučaju BiH, ali da je problem do sada bio u slaboj implementaciji. Činjenica je da postoje i drugačija zakonska rješenja, ali se u obzir mora uzeti čitav kontekst koji postoji u tim zemljama a koji se znatno razlikuje od onog u BiH i tu nije moguće praviti simplificirana poređenja.  

Do rješenja se, međutim, ne može doći preko noći, jer ni problem nije nastao preko noći – on je posljedica dugogodišnjeg slabog ili nikakvog neprovođenja Zakona i prije dolaska Fondacije u BiH.  

Dogs Trust i dalje želi biti partner vlastima u uspostavi sistemskog, centraliziranog, samoodrživog i trajnog modela upravljanja populacijom pasa koji će osigurati da na ulicama više nikada ne bude lutalica – što i jeste krajnji cilj. 

Smatramo da je konkretno za Kanton Sarajevo najbolja uspostava jednog kantonalnog javnog preduzeća ili odjeljenja, kao što ga imaju svi veći gradovi u okruženju i u EU, a koje bi i nama i građanima bilo jedna adresa za sva pitanja vezana za pse. To bi bio puno efikasniji i ekonomičniji pristup rješavanju problema od sadašnjeg u kome se njime nekoordinirano, sporadično i nesistemski bavi (ili ne bavi) više od deset različitih lokalnih administracija. 

DOGS TRUST