- Tog dana sam otišao na Prenj s prijateljima i odlučio sam savladati dio jedne stijene. Nisam koristio nikakvo dodatno osiguranje i bio sam sam. Ne mogu se sjetiti šta se tačno desilo, ali mislim da sam se okliznuo i pao sam s visine od 50 metara - kazao je.

Dok je padao, prisjeća se Gazić, tijelom je udario o izbočinu na stijeni, kada je, kako pretpostavlja, slomio ruku i nogu.

- Čuo sam da mi zvoni telefon, ali sam mislio da spavam u svojoj sobi. Otvorio sam oči i shvatio da sam doživio nesreću. Nazvao me prijatelj Samir. Rekao sam mu da sam povrijeđen i prekinuo vezu, jer sam bio zbunjen - prisjeća se Gazić prvih trenutaka nakon nesreće.

Tek tada je vidio da mu se ruka i noga nalaze u neprirodnom položaju, a počeli su i bolovi i odlučio je da pozove pomoć.

- Znao sam da su mi prijatelji u blizinu. Tada je došao moj prijatelj Dado koji je nazvao Gorsku službu spašavanja Sarajevo i koji su onda pokrenuli akciju spašavanja. Oni su kontaktirali Oružane snage BiH (OSBiH) čiji pripadnici su za kratko vrijeme došli  helikopterom - kaže Gazić.

Dok je ležao u snijegu, čekajući da dođe helikopter, ponovo je zazvonio njegov telefon.

- To je bila moja majka,  još nije znala za nesreću. Nazvala me je da me pita je li sve u redu. Odlučio sam skupiti i posljednji atom snage da u nevjerovatnim bolovima i agoniji odglumim da se ništa nije desilo - priča dalje Gazić.

Posebno naglašava da je iznenađen brzinom kojom su pripadnici Oružanih snaga BiH stigli do njega dodajući da su vremenski uvjeti jako loši te da su piloti pokazali izuzetnu hrabrost.

Zahvalio je svima koji su učestvovali u njegovom spašavanju.

- Pripadnicima Gorske službe spašavanja Sarajevo i Oružanih snaga BiH ću ostati dužan cijeli svoj život, jer da njih nije bilo, ni ja ne bih bio živ. Također  zahvaljujem i ljekarima i medicinskim sestrama s Klinike za ortopediju i traumatologiju KCUS-a, jer su imali puno strpljenja za mene, kao i Zavodu za transfuziologiju i svima koji su mi dali krv - naglasio je.

A nakon oporavka, Gazić se vraća alpinizmu, jer su planine kako kaže "njegov život".

- Ali sada na planinu idem s puno pameti i malo rizika. Do sada sam mislio da sam neslomiv i da mi se ništa ne može desiti. Hiljadu puta sam gledao smrti u oči i uspio sam se izvući bez posljedica. Sad sam shvatio da sam ipak samo čovjek - naglasio je.

Kaže da je alpinizam ekstremni sport koji je opasan onoliko koliko mu sportista dozvoli da bude. Buduće alpiniste Gazić savjetuje da ne rizikuju previše.

- Dok sam ležao sam, u jednom trenutku sam pomislio da je smrt jedini izlaz, jer su bolovi bili strašni. Ali moji prijatelji su me spasili - prisjeća se Gazić.

Zadovoljan je oporavkom, a naredna dva mjeseca će provesti na fizikalnoj terapiji, i naravno, planini. Dodao je da je imao operaciju butne i kosti podlaktice te pršljena.

Dan uoči izlaska iz bolnice, Gazić je u razgovoru za Agenciju FENA završio riječima da se osjeća "nikad bolje".