- Imamo zaokružen proizvodni sistem, od dovoženja trupca do izvoznog proizvoda. Na domaćem tržištu sirovinu trupce bukve nabavljamo od Šumsko-privrednog društva  Zeničko – dobojskog kantona (ŠPD ZDK), a iz hrvatske uvozimo slavonski hrast, koji prerađujemo u ploče koje potom plasiramo u Sloveniju, Njemačku, Hrvatsku, Francusku i zemlje Skandinavije, kaže nam vlasnik i direktor preduzeća Emir Akvić.

«Al-ex» ima 35 radnika, a ovih dana zapošljava pet novih. Uz kotlovnicu snage 1, 1 megavat (MW) na bio-gorivo, pogone za kompletne termo-dinamičku obradu drveta, sušare, pogoni «Al-ex»-a u Raspotočju kod Zenice iako izvozno orjentisani, svjesni su i dijele sudbinu svih domaćih proizvođača. 

- Poticaji biznisu i proizvodnji od kantonalne vlade pomogli su nam u proširenju poslova, a najbitnije je da smo krizu proteklih godina i mjeseci prepoznali kao šansu, a ne kao problem i čekali da nam ga neko drugi riješi, kaže Akvić.

Govoreći o poslovnom okruženju u Zenici i BIH, Akvić navodi da je oslobđanje izvoznika od plaćanja poreza na dobit dobar potez, ali da nažalost ima mnogo više loših, opterećavajućih po proizvođače i izvoznike.

- Nekoordinacija i preklapanje nadležnosti općinskog, kantonalnog, entitetskog i državnog nivoa kod investiranja i izgradnje je pogubno, baš kao i visoke stope doprinosa. Na lokalnom nivou jedno od nameta je plaćanje imaginarnih naknada, poput KGZ-a Općini (Korištenje građevinskog zemljišta) na zemljištu čiji smo vlasnici mi, a  ne Općina. U suštini, administracija na svim nivoima proizvođače i privredu i dalje gleda kao «neprijatelje», nekog od koga treba uzeti, a ne nekog ko ih ustvari hrani, kaže Akvić.