20 April 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
nedjelja, 16 Februar 2014 05:01

Dženan Skelić

Prof. dr. Dženan Skelić, psiholog i vanredni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zenici, autor niza knjiga, stručnih radova, RTV emisija o psihologiji, nasilju među mladima, bio je jedan od aktera dešavanja proteklih dana na ulicama bh. gradova. Za razliku od većine njegovih kolega koji su dešavanja posmatrali iz daljine, uglavnom iz profesorskih fotelja, Skelić je bio s narodom, ali i javno progovorio o dešavanjima, ne bojeći se reakcije vlasti. 



Skretanje pažnje

Zašto se nakon višednevnih protesta građana širom BiH sada sve više priča pokušava prebaciti na posljedice, a sve manje se govori o uzrocima onoga što je narod izvelo na ulice, a što seže dvadesetak godina unazad?

- Na djelu su svi mehanizmi manipulacije, koje je fenomenalno opisao Noam Čomski (Chomsky). Jedan od njih je preusmjerenje pažnje, poput vijesti o hapšenju dilera droge, pljački šoping centra. Pažnja se skreće lažnim pričama o teorijama zavjere, prijetnjama poput „tenkovi na granici“, „duge cijevi i referendum u RS“, „treći entitet“..., ali i istinitim stvarima. Naprimjer, odjednom vlast kreće s uplatama stipendija, naknada, prinadležnosti, za dan, nakon mjeseci zahtjeva. Političke strukture pokušavaju izbjeći suočavanje sa istinom skretanjem s teme i to traje dvije decenije. 

Bili ste dio protesta, dakle, želite reći da iza njih ne stoje političke struje, stranke, neko ko rukovodi time, kako se u vlasti želi predstaviti, „iz sjene“?

- Uvjeren sam da nijednoj političkoj stranci, ma kojem ona bloku pripadala, ovo ne donosi poene. Narod je sit politike i političara. Naravno, postoje oni koji djeluju pozitivno i oni koji djeluju negativno, koji još više produbljuju problem, razdor. Političari, njih većina, od 6. januara idu pogrešno „prebacivanjem krivice, skretanjem pažnje s toga šta smo uradili, šta nismo mogli, šta su drugi krivi, nečija krivica je veća, naša manja“. 

Ono što jedino smiju i trebaju da rade jeste da kažu: „Da, problem postoji, hajdemo ga zajedno rješavati“. Moraju se zasukati rukavi i institucionalno češljati korak po korak. Odmah, sada, iste sekunde! Da su uradili nešto, narod ne bi izašao na ulice. Svako pravdanje pokazuje da nema sluha, a ljudima treba dijalog, treba im da se pokaže da „ovako više ne ide“, ali hoćemo da zajedno odmah to rješavamo. 

Pa zašto to onda ne učine, ako se svi zaklinju u razumijevanje problema?

- To vuče za sobom kriminalizaciju politike i procesuiranje te politike. Svi problemi ovog društva proizlaze iz kriminala, korupcije na visokim nivoima vlasti. Ne možete stvoriti zdravi kapital, bez zdravog kapitala nemate privrede, bez privrede nemate rješenje ovih problema, zbog kojih je narod na ulici. Treba početi odozgo i šta god radili, samo je to prijeki lijek. 

Svima je jasno da riba smrdi od glave, ali, umjesto čišćenja te glave, slušamo ratnu retoriku, priču o ugroženosti jednih, drugih, trećih...

- Ako ljude bilo šta podsjeća na 1992., 1993. godinu, onda treba da ih podsjeća to kako su političari govorili: „Pucat će se, pucat će se“, kako se stvarala napetost, i na kraju su skočili i zapucali. Dakle, ti koji nas lažno štite pričama da će se, „ako se izađe na ulice, zaratiti“ jedini su spremni da u to gurnu narod. Prema meni, svaki razuman čovjek zna da su nas upravo priče o „ugroženosti jednih, drugih...“ i dovele do rata.

 

Skelić: Na djelu su svi mehanizmi manipulacije, koje je fenomenalno opisao Čomski

 

Mislite li da sve ovo vodi namjernom provociranju sukoba?

- Vodi skretanju pažnje na neki način primjerenoj reakciji građana. Političari su se uplašili, a uplašeni znaju reagirati na različite načine. Najbolji primjer je taj da sljedbenici tekovina rahmetli Alije Izetbegovića ne primjenjuju i ne koriste ono što je prvi predsjednik BiH govorio, pa i radio. Njima je za cilj sve opravdano - dok vas ne razotkriju. Cijela zajednica se gura u paranoju, u strašno stanje u koje sve dublje tone država i građani BiH. Svi su neprijatelji, neki centri moći, svjetske sile lome, dijele, pa kad kasne penzije ili stipendije, kriva je vasiona, svi, samo ne oni kojima je posao da to osiguraju. 

Sjetite se Srbije

Mislite li, na kraju, da će vlast ipak na kraju poslušati građane?

- Jedan od najvećih problema, uz to skretanje s tema, jeste ignorantski odnos vlasti. Umiru djeca bez JMBG-a, ljudi se ne liječe, kasne naknade, ne dijele se plaće, a s druge strane se tajkuniziraju državne firme, troši nemilice na sjedišta s masažerima. Svaka vlast, koja ignorira ovo što se događa, gubi glasove. Danas, sutra, na narednim izborima. Sigurno. Narod nisu telad, goveda. Omladina je sve svjesnija. Nije naša omladina nasilna, nego puna energije, koju mi ne kanališemo u pravom smjeru. Kad društvo tone, na površinu ispliva, znate šta. Imali smo ovih dana grozno silovanje djeteta. To su posljedice društva koje propada. 

Ipak, protesti posljednjih dana nisu masovni kao prvih...

- Protesti su simptom, a mi govorimo o bolesti. Liječenje simptoma samo gasi trenutno stanje, ali on će buknuti za mjesec, dva, pet. Sjetite se Srbije, protesta grupica ljudi, jednom, dva puta, sto puta, a onda bunt, paljenje Skupštine, svrgavanje vožda. Naša vlast, kada se i želi boriti, bori se samo protiv simptoma, gurajući uzrok pod tepih. To će sigurno dovesti do žestokog i naglog odlaska sa scene. Bez provjere stečene imovine nema naprijed. Samo dolje. 

Šta onda prvo treba učiniti za pokretanje promjena? Mogu li plenumi po općinama to riješiti i vjerujete li u tu opciju „nestranački, stručan, ekspertni tim“?

- Ja ponavljam neprestano - široka borba protiv korupcije, to i samo to! Korupcija izjeda društvo, od ambulante do Predsjedništva države. Kakva god bila nova vlada, vlast, plenumi, neophodna je konekcija, narod, vlast, putem izabranih... nazovite ih savjetnika, nadzornika, iz različitih populacija naroda. Oni, koji će ukazati: „Taj i taj koči istragu, taj i taj nivo vlasti radi za sebe, ne za građane.“ Potreban je dijalog između vlasti, vlade, građana. Šta ako narod izabere ministra, a njega počne opstruirati skupština, koju drže drugi? Pa to viđamo dvije decenije. Zato treba jasno i glasno reći da se svaki korak nadgleda, objavljuje, kazuje narodu. I naglašavam, volonterski, bez naknade, tad će se riješiti intereždžija, samoproklamera, samostalnih strijelaca. 

Demonstranti nisu rušili državu BiH! 

Kako komentirate krivične prijave kojima su demonstracije okvalificirane „djelom terorizma“?

- Prepustit ću pravnu kvalifikaciju kolegama pravnicima, ali moje poimanje, kao i logika, govore drugačije. Terorizam nije zahtjev za smjenom. Dalo bi se govoriti o uništenju imovine, nasilju koje nikad neću opravdati niti braniti. Koliko je meni poznato, niko nije rušio državu BiH, njen legitimitet, njene tekovine. Pa, na protestima su upravo bili ljudi koji žele funkcionalnu BiH, žele život u normalnoj državi. Nažalost, neki smatraju „država, to sam ja“, a BiH je mnogo više od njihove fotelje. 
 
Slažemo se, ali...

Dolazite iz univerzitetske zajednice koja se ne oglašava, a decenijama, stoljećima je bila nosilac promjena. Zašto šute mnogi bh. intelektualci, gdje su?

- Ja sam po vokaciji, a ne po zaposlenju, intelektualac. Barem bih trebao da budem, smatraju me nekim. Ne mogu govoriti iz pozicije zaposlenika Univerziteta Zenica, nego pozicije intelektualca, doktora nauka, psihologa, pa i građanina. Nisu se priključili vjerovatno dok ne vide kome će se prikloniti, kojoj strani. Jedan kolega je sjajno napisao da treba na Facebooku zabraniti rečenicu: „Slažem se, ali...“ Ta rečenica pokazuje intelektualnu zajednicu u BiH. Vidim da neke kolege imaju to „ali“ naglašeno do te mjere da ga prebacuju meni, želeći taj strah probuditi i u meni. Nasreću, ne ide im.

 

AVAZ

http://www.avaz.ba/vijesti/intervju/skelic-protesti-ce-opet-buknuti 



..

Povezani članci (by tag)