kako piše Jutarnji.hr, Tako bi se u najkraćim crtama mogao opisati događaj u Bukureštu u petak 22. studenoga, oko 20 sati, kada je hrvatski poduzetnik Zlatko Garac , rodom iz Osijeka, s tri metka propucan u naselju Baneasa, industrijsko-poslovnoj zoni rumunjske metropole. Garac, bogati Hrvat s rumunjskom adresom, već godinama živi u Bukureštu te je bio na čelnim mjestima različitih međunarodnih tvrtki koje se bave reciklažom i prodajom otpada, pretežito starog metala. U trenutku napada baš je bio izlazio s posla u četvrti Baneasa, gdje je sjedište tvrtke Alba Balkan Recycling SLR kojoj je Garac direktor od početka ove godine. Upravo zbog toga, ali i zbog niza drugih indicija koje sežu od Njemačke, preko Rumunjske i Srbije do Hrvatske, policija vjeruje da je atentat koji je Garac jedva preživio na neki način povezan s njegovim poslom. U Bukureštu smo pokušali rekonstruirati događaj u kojem je hrvatski poduzetnik umalo izgubio život, obračun koji po svemu nalikuje mafijaškom, ali i okolnosti koje su mogle dovesti do njega. Sve je počelo minutu nakon 20 sati, kada je Garac izišao iz svojeg ureda na trećem katu malene i relativno neugledne zgrade u kojoj se smjestila Alba Balkan, podružnica moćne njemačke grupacije Alba. Bilo je mračno, a on se kretao prema svojem parkiranom automobilu kako bi se odvezao kući svojoj supruzi i dvoje djece na sjeveru rumunjske metropole. Ispred sebe vidio je osvijetljenu, veliku prometnicu Strada Promoroaca, jedan od onih tipičnih bukureštanskih bulevara kakvima se u tri trake u jednom smjeru tri milijuna Rumunja dnevno vozi na posao i s njega. S desne strane rute kojom se kretao neuređena je i u grmlje djelomice obrasla prazna parcela. Iz mraka je, iz grmlja, odjednom izvirio napadač. Bio je odjeven u crno, a na glavi mu je bila bejzbolska kapa. Bez puno riječi u Garca je ispalio više hitaca za koje će forenzičari kasnije ustvrditi da je riječ o hicima iz malokalibarskog pištolja 22LR, odnosno 5.6 milimetara. Teško ranjeni Garac pokušao je pobjeći. Krenuo je prema desno i uspio se dovući do dvadeset koraka udaljene malene stanice koja automobile puni plinom. Tamo je počeo zazivati pomoć, a djelatnik Andrei Curcanu pozvao mu je hitnu medicinsku ekipu koja je stigla za samo nekoliko minuta i prebacila ga u tri kilometra udaljenu bolnicu Floerasca, gdje su mu utvrđene tri prostrijelne rane, u trbuhu, bedru i prsima. Rumunjski mediji u kratkom su roku ‘eksplodirali’. Dok se Garac borio za život na operacijskom stolu, čitav je Bukurešt već znao za ‘filmski atentat’, a rumunjska policija digla je na noge sve raspoložive ljude iz odjela krvnih delikata.
- To je vrlo rijetko kazneno djelo u Bukureštu, događa se možda nekoliko puta godišnje. Zato smo svi u pogonu, želimo da se to što brže razriješi - govori glasnogovornica policije Emilia Mihai. Policija je odmah nakon očevida izuzela sve snimke s brojnih nadzornih kamera. Samo mjesto događaja pokriveno je s barem tri kamere na zgradi Albina sjedišta, no izuzete su i sve snimke s kamera na okolnim objektima, zbog čega se u istražiteljskim prostorijama rumunjske policije već danima gledaju sati i sati snimljenog materijala koji bi, možda, mogli pomoći u rekonstrukciji kaznenog djela i identifikaciji počinitelja. Drugi dio tima odmah je krenuo razgovarati sa svjedocima. Nije ih bilo mnogo. Mladi Andreu Curcani mogao im je reći tek što je vidio kada je Garac, krvav i u stanju potpunog šoka, došao do plinske stanice. Isto je ponovio i ekipi Jutarnjeg, koja ga je posjetila na radnome mjestu u noćnoj smjeni.
- Upravo sam bio točio plin u jedan automobil, kada sam začuo nekoliko hitaca. Najprije sam mislio da se djeca igraju petardama, a u blizini je jedan čovjek popravljao kamion pa mi je sinulo da možda lupa čekićem. No, tada je do stanice stigao muškarac, iz njega se cijedila krv. Držao se za leđa. Pokušavao je trčati, no nije mogao. Bio je teško ozlijeđen i vikao: ‘Upomoć, upucan sam, zovite hitnu!’ Pozvao sam 112 i hitna je došla jako brzo, a za njima i vrlo mnogo policije. Dok smo čekali hitnu, posjeo sam ga i pokušao doznati što mu se dogodilo, no on nije bio u stanju razgovarati jer je bio u šoku. Samo je ponavljao da je upucan i vikao upomoć - prisjetio se 27-godišnji Curcani. Kada je čuo da smo iz Hrvatske, silno ga je zanimalo kako je čovjek kojem je pomogao u najtežim trenucima.
- Volio bih da pročita ovaj tekst jer mu želim reći da se ne vraća u Rumunjsku. Takva smo mi zemlja, nije baš sigurno biti bogat biznismen ovdje i ako ima dovoljno novca, neka radije nađe nekoga tko će raditi za njega ovdje - vrlo je ozbiljno rekao. Na žalost, kao ni nama, ni policiji nije mogao mnogo pomoći u istrazi jer nije vidio ništa što bi moglo biti važno, ni događaj niti samog napadača.
