Poštovane građanke i građani Kantona i Bosne i Hercegovine. Drugarice i drugovi, dame i gospodo dragi prijatelji.

Bosna i Hercegovina ili preciznije dio Bosne i Hercegovine obilježava 25. novembar kao Dan državnosti naše domovine. Tako je, nažalost, i danas uprkos činjenici što je ovo jedan od najvažnijih dana vezanih za antifašističku borbu koja se vodila na tlu naše države i koja je rezultirala uspostavom zemlje koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska. Danas radi poštivanja onoga što se treba desiti teba dodati da je ona i muslimanska i hrvatska i srpska, ali i svih ostalih naroda koji u njoj žive.

Dozvolite mi da vas na početku ovog obraćanja pozovem da, svako na svoj način, odamo poštu onima koji su svoje živote ugradili u ono što danas nazivamo i osjećamo svojom slobodom i Bosnom i Hercegovinom !

Poštovani građani Zeničko-dobojskog kantona, cijenjeni gosti,

Dan državnosti Bosne i Hercegovine obilježavamo svečanom akademijom danas zbog toga što će mnogi od nas sutra biti u Mrkonjić Gradu da i na taj način uveličamo  značenje ovog datuma .

Dan državnosti Bosne i Hercegovine je proistekao iz velikih bitaka koje su vodile partizanske jedinice tokom Drugog  svjetskog rata na prostorima bivše Jugoslavije. Najviše tih bitaka bilo je na tlu Bosne i Hercegovine. U tom vremenu borbe za goli život i opstanak ,dok je trajala oružana borba, dešavali su se i neki od ključnih političkih događaja koji su direktno ili na posredan način obilježili Bosnu i Hercegovinu nakon Drugog svjetskog rata uključujući i današnje vrijeme.

Zasjedanje ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu kao skupa atifašista Bosne i Hercegovine, a ne isključivo komunista, legitimisalo je Bosnu i Hercegovinu i njeno istorijsko i političko pravo da se i danas zove državom, sviđalo se to nekome ili ne, slavio se njen Dan državnosti negdje ili ne. Ona je država i domovina svih nas zajedno! Nikako nečija više ili nečija manje, jer svako od nas ima pravo na cijelu BiH.

Ne treba zaboraviti da su i prilikom stvaranja Bosne i Hercegovine kako u partizanskom pokretu tako i u Komunističkoj partiji Jugoslavije postojali oni koji su mislili, željeli i zagovarali ideju da Bosna i Hercegovina treba nestati kao društvena i politička činjenica. Međutim pobijedila je istorija i nepobitna istina da je ova zemlja stvarana vijekovima. Raznolika i različita, po mnogo čemu posebna i zanimljiva, obićajima i ljepotama prebogata, i zna se čija! To posebno znaju oni koji se samo malo odmaknu od Bosne i Hercegovine i bez obzira jesu li konstitutivni ili ostali budu nazvani Bosancima.

Dame i gospodo,

Ovdje ću ponoviti  riječi zapamćene iz nekih ranijih godina koje o prazniku, o Danu državnosti Bosne i Hercegovne, kažu :“Ako nekome nije jasno zašto teba poštovani 25. novembar kao važan datum za Bosnu i Hercegovinu i ZAVNOBIH neka se samo osvrne na činjenice koje su sabrane u četiri pojma: Bosna i Hercegovina, sloboda, antifašizam, jedankost.

Svaki pokušaj da se ugrozi ili odsutane od bilo kojeg od ovih pojmonva pa tako da se i odustane od ovoga što predstavlja 25.novembar 1943. donosi veliki probleme u BiH, uključujući rat u BiH devedesetih godina prošlog vijeka, kako našoj domovini tako i cijeloj regiji.

Naše generacije imaju gorko, tragično i traumatično sjećanje na pokušaj da se ugrozi i odsutane od vrijednosti ZAVNOBIH - a i 25. novembra.  U ne tako davnoj prošlosti bili smo svjedoci pokušaja da se jednostavno izbrišu i 25. novembar i ZAVNOBIH i Bosna i Hercegovina i naša sloboda i antifašizam i naša jednakost kao da nikada nisu postojali. Branili smo se, naravno, kao što bi se svako normalan branio. Branili smo ono u šta vjerujemo, a to su one četiri stvari ili četiri pojma koja su duboko usađena u karakter Bosne i Hercegovine i većine njenih ljudi.

Izborili smo se za ono što nam istorijski pripada i što smo zaslužili. Nažalost, još uvijek ima onih u ovoj zemlji kojima su bliže neke druge himne i domovine. Oni su spremni da odustanu od BiH, slobode, anitfašizma i jedankosti pa tako i od ZAVNOBIH-a i praznika kojeg obilježavamo. Oni imaju sasvim durgačije percepcije o ovoj zemlji, o slobodi i njenim vrijednostima. Kada ih analizirate postane vam jasno zašto BiH ne može da krene ka NATO-u, ka Evropskoj uniji,zašto BiH ne može da sprovede odluku koja se tiče elementarnih ljudskih prava, zašto u BiH  ima još fašizma i šovinizma.

Mnogo toga će biti jasno.

Dovoljno je, naime upustiti se u razmišljanje o samom odnosu prema 25. novembru, ZAVNOBIH - u i vrijednostima tog datuma. Tada sve postane kristalno jasno onome ko želi da mu bude jasno. A onome ko ne želi, uzalud je objašnjavati. Mi se uzdamo u istinu da ima nas i da će nas sigurno biti još više kojima je stalo do BiH, slobode, antifašizma, jedankosti i 25. novembra, nas koji nećemo posustati u želji i namjeri da ova zemlja ostane cjelovita. Naravno, treba se truditi i davati sve od sebe da to tako bude.

Puno je toga što bi se o državi ovoj i ovakovoj moglo govoriti. Ne hvaleći je, ali ni kudeći je, jer ona nam je ipak jedina, moram reći, a mnogi ste svjedoci tome, da nije rijetkost da je država kritikovana do nivoa da su mnogi spremni kazati da je uošte nema! Istovremeno ,što je posebno zanimljivo, mnogi bi, i kritičari i oni koji to nisu, dali dva radna mjesta u realnom (privrednom) sektoru, za jedno u državnom. Taj paradoks govori o nama danas i u opštem stanju stvaranja dohotka i njegovoj potrošnji.

Prigodni govori u susret prazniku ne podnose izražene kritičke note. Ipak, ako mi sebi, pa makar i u svečarskim prilikama, ne kažemo ono što osjećamo kao nedostatak, nećemo moći naprijed.

Zato, sa puno pažnje i ozbiljnosti moramo zajedno, bez obzira na stranačke, političke, sitnosopstveničke ili bilo koje druge opredjeljenosti i interese ,sagledati kuda dalje. Moramo 20. godina poslije jednog rata i 70. godina od ustrojstva BiH odgovarati na pitanja i postupcima i konkretnim radnjama davati odgovore. Neka od njih su: da li je ustrojstvo ove zemlje po mjeri i potrebi njenih građana, da li privreda i oni koji stvraju dohodak mogu izdržati finansiranje ovoliko nivoa vlasti, da li državna služba treba da bude u ovolikoj mjeri zaštićena? Šta je sa realnim sektorom, sa radnikom, sa penzionerom, sa studentom, sa đakom - koliko njima država pruža ruku? Puno je još pitanja. Pravdati se i dalje time da smo zemlja u tranzicije, da nas je rat unazadio, da su privatizacijski tokovi upropastili državnu imovinu, neopravdano je i prekasno. Već godinama se za sve loše pravdamo ekonomskom krizom. Ova zemlja više nema ni prava, ni vremena za to! Njeni ljudi nemaju ni vremena, ni strpljenja za to! Okretanje onom od čega se  živi, privredi i poljoprivredi u čemu imamo šansu -  jedini je pravi odgovor na sva pitanja.

Nedavno sam pročitao jednu misao koju vrijedi i ovdje ponoviti. Naime,jedan analitičar društvenih zbivanja u BiH kaže: “Ovdje već 20. godina tvrdoglavo prebiru po nacionalnim temama dok narod turobno živi. U toj zemlji ne možeš biti zeleni, panker ili hevi metalac, vegetarijanac, sajber aktivist ili nešto deseto. Možeš biti samo Hrvat, Srbin ili Bošnjak!“ Zar trebamo dozvoliti da tako misle o nama? Zar su žrtve koje su položene u temelj ove zemlje to zaslužile?

Poštovane dame i gospodo, dragi prijatelji, drugarice i drugovi, borci!

Bosna i Hercegovina će 25. novembra napuniti 70. rođendan.

Borcima NOR-a, borcima odbrambeno-osobodilačkog rata 92. -  95. dugujemo zahvalnost za ovaj praznik, za opstanak ove zemlje!

Uz čestitku i veliku počast onima koji su život dali za BIH, svima vama, svim građanima Bosne i Hercegovine izražavam čestitku povodom 25. Novembra – Dana državnosti Bosne i Hercegovine.

Hvala!