Rano jutro, dok radnici „Arcelor Mittala“ idu ka svojim pogonima, druga grupa "radnika" već se raspoređuje po brežuljcima ostataka berne, s pogledom na „Mittal“. Na deponiji Rača decenijama „Željezara“, a danas „Arcelor Mittal“, odlažu željezarski otpad - pepeo, trosku i druge produkte topljenja željezne rude, koje potom prekopavaju stotine ljudi, u potrazi za bernom, komadima željeza koje potom prodaju. 

Rijetko se koji želi fotografirati, a tek poneki spreman je progovoriti s novinarima. Kažu, nisu ovdje što žele, što im je lijepo. Većina, bivši radnici te iste „Željezare“ ili radnici ugašenih firmi. Susrećemo i cijele porodice. Svi prekopavaju ostatke, hrpe, u potrazi za komadima željeza ili bilo čega sličnog, pogodnog za prodaju. Nekad bude, kažu, i dvije hiljade kopača. 

- Cijena željeza stalno raste, ali to se ne odnosi na nas, mi svoje iskopamo, sto kila, nekad nam treba i cijeli dan za to, dobijemo 10 KM, za marku deset kila. Neki su od toga napravili biznis pa su na Rači mašine, bageri, kamioni... jedno vrijeme su se prepriječili i primorali nas da njima dajemo, a onda oni preprodaju. Ono što ja iskopam za 10 KM, oni za to preprodajom dobiju 30 - kaže Sabahudin Hinović, koji tu kopa s tri sina, a svi su bez posla.

Mlađi, izdržljiviji, ne čekaju da otpad stigne do Rače. Već na „Mittalovoj“ kapiji "zaskaču se“ i prekopavaju sadržaj kamiona. Kada nađu komad berne, bacaju ga iz kamiona na asfalt, a za kamionom idu drugi, koji kupe bernu. U svakodnevnoj "borbi" da se dođe do komada željeza za prodaju, svake minute riskiraju život, baš kao i oni koji kopaju metrima u prava pravcata brda, tražeći ostatke. 

Svi kopači kažu - ovo je sramota Zenice, sramota države. Ipak, kada im ne pomaže niko, traže da ih puste da barem ovako prehrane svoje ukućane. 

Tona otpadnog željeza doseže i do 600 KM, a ovdje leže stotine hiljada tona željeza pomiješane s desetinama miliona tona troske. Kilogram po kilogram, tonu po tonu, kamion po kamion, voze na otpade, a od topljenja starog željeza istovremeno im stižu opet nove hiljade tona berne... I tako ukrug. 

Senaid Doglod školovao se za vozača, ali je nakon srednje škole već dvanaest godina na birou. 

- Ovdje dolaze i penzioneri, stariji, mlađi, dolaze iz drugih krajeva Zenice, pa i iz drugih gradova. Rado bih bio negdje drugo, ali ovako jedino imam jesti, ako neću da kradem - kaže nam Senaid.