- Najveći problem u cijelom slučaju je to što nam nisu na raspolaganju svi dokazi kojima raspolaže Tužilaštvo. Obratili smo se i Sudu u Tuzli, koji je kazao da su dokazi proslijeđeni u Zenicu. Protiv naših klijenata iznose se dokazi, transkripti presretnutih razgovora, koji nisu geografski određeni, ne govore o konkretnim slučajevima, a nerijetko nisu identificirani ni stvarni akteri razgovora - kažu advokati Srđan Petrić i Almin Hrustić. Tako su se, prema riječima advokata, među dokazima našli i razgovori s fiksnog broja porodice te sa mobilnog broja optuženog Mirjanića iako od njega nikada nije oduzet nijedan telefon, pa čak nije ni provjereno da li glas osobe sa snimka uopće odgovara optuženom. 

- U zapisniku sa suđenja navodi se izjava vještaka da određeni predmeti s fotografija nisu bili u izuzetoj torbi kada je on vještačio pa imamo za pravo sumnjati da nam u više slučajeva nije osigurano ravnopravno učešće u sporu s Tužilaštvom, što je zakonska obaveza - kazao nam je Petrić.  Hrustić izražava bojazan da će, nakon Tuzle, Tužilaštvo koristiti iste dokaze i na drugom suđenju u Zenici.  Tuzlanska optužnica obuhvatila je 2010. godinu, dok zenička tretira period od 2008. do 2011. 

Zatražili smo komentar Tužilaštva i tužioca Ešrefa Sikire. 

- Povodom vašeg pismenog zahtjeva kojim ste zatražili očitovanje Tužilaštva i postupajućeg tužioca Ešrefa Sikire u predmetu H. Š. i drugi, a nakon što vam se obratila grupa advokata, kako ste naveli u zahtjevu, Tužilaštvo ne komentira paušalne i proizvoljne navode iz dopisa - navodi se u odgovoru Tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona.   

Jedini konkretan fizički dokaz, analiza DNK uzoraka, tereti dvojicu ranije pravosnažno osuđenih Sadbera Mrkaljevića i Sanela Karahmeta, koji su već na izdržavanju kazne nakon što su priznali djela. Njih su dvojica saslušana istovremeno kao optuženi, ali i kao svjedoci protiv ostalih. No, tokom ovog procesa kao svjedoci su negirali povezanost s grupom optuženika.