Nakon vrlo uspješne protekle sezone sa devet premijernih izvedbi, sedamnaest osvojenih nagrada, gotovo dvije stotine repriznih izvedbi i programa, desetina izvedbi na gostovanjima i festivalima u BiH i inozemstvu (Srbija, Slovenija, Italija, Hrvatska, Makedonija…) i niza drugih programskih i poslovnih rezultata, želimo vjerovati da ćemo i narednih deset mjeseci, upravo zahvaljujući saradnji sa vama i podršci koju nam dajete, i uz izvrstan angažman naših umjetničkih, tehničkih i produkcijskih timova imati još jednu uzbudljivu i pažnje vrijednu sezonu.
Radujemo se novim susretima sa vama!
BNP Zenica
BOSANSKO NARODNO POZORIŠTE ZENICA
Ronald Harwood
MAJSTOR
Naslov originala: The Handyman
Prijevod: Đorđe Krivokapić
Režija: DINO MUSTAFIĆ
Dramaturgija: LJUBICA OSTOJIĆ
Scenografija: VEDRAN HRUSTANOVIĆ
Kostimografija: LEJLA HODŽIĆ
Muzika: BEL CANTO
Videoart: BOJAN MUSTURA
Producent: HAZIM BEGAGIĆ
Izvršna producentica: SANDRA IKANOVIĆ
Inspicijentica: SABINA GLOGOVAC
Podjela uloga
Roman Kozačenko: MIRALEM ZUBČEVIĆ
Kresida Fild: LANA DELIĆ
Džulijan Fild: ROBERT KRAJINOVIĆ
Detektiv inspektor Vošborn: ENES SALKOVIĆ
Detektiv policajac Mejder: NUSMIR MUHAREMOVIĆ
Marijan Stoun: SNEŽANA VIDOVIĆ
Nikita Fedorenko: MUGDIM AVDAGIĆ
Sestra Sofija: FAKETA SALIHBEGOVIĆ-AVDAGIĆ
U epilogu knjige o ratu u Bosni i Hercegovini Ljubi bližnjega svogaPeter Maass piše: "... sad sam mnogo svjesniji krhkosti ljudskih odnosa, i daleko svjesniji šta znači ili šta može značiti kada si Jevrej. To sam naučio od bosanskih Muslimana, koji su načinili dvije fatalne greške. Mislili su da to što su pripadali manjini nema značaja u civiliziranoj Evropi, a vjerovali da je divlja zvijer zauvijek upokojena. Nisu shvatili da, iako sam pridaješ vrlo malo značaja svojoj pripadnosti nekoj vjeri, drugima to jednog dana zna postati važno; a to sto vaše društvo djeluje stabilno ne znači da će zauvijek takvo ostati. Muslimani protiv kršćana, Jevreji protiv ne-Jevreja, bijelci protiv crnaca, siromašni protiv bogatih – toliko je šavova po kojima se jedno društvo može poderati, kad dopadne manipulatorima u ruke. To su lekcije kojima me je podučila Bosna i koje su ostale u meni i vjerovatno me promijenile. Divlja zvijer je tu, a tlo pod mojim nogama više nije čvrsto kao što je bilo."
Sada se već može reci da Bošnjaci prave i treću fatalnu grešku, puštaju "divlju zvijer" laži i obmana da ponovo kida istinu, koja je jedini lijek za naše ozdravljenje, jer doći do istine znači dosegnuti pravdu u ime svih zaboravljenih žrtava. Istina ne može biti selektivna, ona je činjenična i mjerljiva, upravo zbog toga Bošnjaci imaju moralni imperativ da insistiraju na tome kako se svaka riječ o ratu mora čuti, svaka suza pamtiti i svaka žrtva zapisati. Bošnjaci nemaju razloga da se boje istine o ratu u Bosni i Hercegovini, jer nisu činili masovne i organizirane zločine, sistemske progone. Zato je važna namjera potpredsjednika Federacije Svetozara Pudarića da obilježi mjesto stradanja Srba u opkoljenom Sarajevu, čime se neće ni najmanje izmijeniti karakter odbrambenog rata kojeg su Sarajlije vodile u najdužoj opsadi u historiji čovječanstva. To je civilizacijski čin pijeteta i sjećanja koji ne želi isključiti ni jednu žrtvu, bez obzira iz kojeg je naroda, jer samo tako možemo ovladati prošlošću da bi krenuli dalje u budućnost i demokratsko društvo. Jedini način da to učinimo je da njegujemo kulturu saosjećanja i empatije, kako buduće generacije ne bi nikada ponovile okrutnosti prema onima koji su drugačije nacionalnosti ili vjerske pripadnosti. Bošnjaci imaju to historijsko iskustvo u svom sjećanju i iz Drugog svjetskog rata i bliske prošlosti (1992 - 1995), stoga imaju odgovornost da promijene epohu postdejtonske BiH, koja je bila obilježena ravnodušnošću prema bezbrojnim žrtvama, ali i prema vlastitoj sudbini žrtve koja ne smije ništa predati zaboravu, jer to znači izjednačiti dobro i zlo.
Upravo je to učinila Skupština Kantona Sarajevo svojom sramnom i manipulatorskom odlukom kojom daje punu podršku Ministarstvu za boračka pitanja KS-a, da u skladu sa zakonskim ovlaštenjima i svim drugim mogućnostima, a u okviru predviđenih sredstava za sufinansiranje pravne pomoći branilaca BiH u budžetu KS-a, pruži sve vrste pomoći osmorici uhapšenih osumnjičenih za zločine nad srpskim i hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima u logoru "Silos" i drugim mjestima zatočenja na području općine Hadžići u periodu od 1992. do 1995. godine. Svjedoci smo 15 godina kako ovakve odluke dolaze iz svih etničkih zajednica kao "organizirana nevinost" u kojem niko nije bio počinitelj, svi su žrtve onih drugih, čime se ispisuju nove stranice etnocentričke historije naših heroja i patriota koji imaju samo značaj u dnevnopolitičkim konfliktima i jeftinoj demagogiji pribavljanja glasova. Neodgovorno i nemoralno odsustvo društvene svijesti i savjesti prema značaju istine i istraga koje se vode protiv osumnjičenih za ratne zločine, nastavak su zla koje ponižava žrtve i produbljuje jaz među etničkim zajednicama, stvara budući prostor za galopiranje Maassove "divlje zvijeri" budućih sukoba i nesporazuma.
U romanu Imrea Kertesza Likividacija Judit kaže B.-u, rođenom u baraci Birkenaua: "Sigurno si u pravu, svijet je svijet ubica, ali uprkos tome ja ne želim vidjeti svijet kao svijet ubica, ja želim vidjeti svijet kao mjesto na kojem je moguće živjeti".
Hoćemo li ostaviti našoj djeci budućnost koja će biti u stanju slijediti takav svijet?
Dino Mustafić
