21 Novembar 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
subota, 27 Juli 2013 07:45

Feđa Bogdanović

Kada je žiri nagrade bh. fondacije “Fra Grgo Martić” za 2013. godinu krajem maja počeo pregledati ukupno 105 rukopisa, nije ni slutio da će napraviti presedan id a će pjesniku – početniku, za prvo izdanje dodjeliti nagradu u kategoriji za koju nije nominovan. 

 

Naime, žiri kojeg je predvodio prvi čovjek Društva pisaca BiH književnik Amir Brka Zeničaninu Feđi Bogdanoviću je za prvijenac  “Promjene i proročanstva” dodjelio umjesto za pjesnički prvijenac, nagradu u prvoj kategoriji, za pjesnički rukopis. Ljubav prema književnosti Feđa duguje svom ocu Bojanu, književniku, pjesniku, aforističaru, ali  i velikoj biblioteci.  Feđa voli književnost, filmove, muziku, sport, košarku posebno, obilazi virtualne svjetske galerije, ide na “Egzit” (Exit). Prije otprilike dvije godine počeo je pisati poeziju, a da je to dobro te da treba nastaviti, hrabrio ga je njegov otac. 

 

- Rastao sam uz klasike, Hemingveja, Dostojevskog, Mana, Čehova, Andrića, Ćopića, Krleže, Crnjanskog, Pavića..., a  danas o književnosti i poeziji učim čitajući Ginzberga, Staneskua, Tadića, Ruževiča, Marvina, .  Kada je objavljen konkurs fondacije “Fra Grgo Martić” Feđa je imao osamdesetak napisanih pjesama, koje su prvo prošle strogi sud njegovog oca. 

 

- Kazao mi je tu ima kvaliteta i nagovorio da konkurišem, pa sam dopisao još petnaestak pjesama. Nagrada mi je veliko i naravno prijatno iznenađenje, a to mi je dalo podstreka da nastavim pisati – kaže, ističući kako je rukopis ove knjige dobio naziv po stihu iz jedne njegove pjesme.  Feđa ima 33 godine i radi u ugostiteljstvu, ali sretan je da uopće ima posla. 

 

- Nagrada mi je dala krila, pa razmišljam da ukoliko mi to materijalna situacija dozvoli, upišem studij književnosti u Zenici, kaže Feđa.

  

- Zazvonio mi je telefon i glas s  druge strane je kazao jeste li vi taj i taj, jeste li vi iza šifre "Rascol". Kažem – jesam. Na to će književnik Milo Jukić, a ko je saznao sam kasnije, kaže - žao mi je, ti ne možeš dobiti nagradu za prvi poetski rukopis. Mislim u sebi, pa što me onda zovete, valjda zovete samo nagrađene. Poslije kraće, dramatične pauze, nastavlja- Desio se presedan! Žiri je jednoglasno odlučio da budeš Pobjednik prve kategorije za poeziju. Ostao sam bukvalno bez teksta, priča nam o Jukićevom “muštuluku” Bogdanović.