21 Novembar 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
ponedjeljak, 21 Januar 2013 15:20

Antović na čelu RK Čelik

 

Nakon što je kormilo Rukometnog kluba ,,Čelik'', člana Premijer lige BiH napustio trener Ljubomir Miki Filipović, koji je uspješno vodio ovu ekipu nepunih tri godine, novi šef Sručnog štaba ,,Čelika'' je  Visočanin  - Zdenko Antović. Bivši je igrač ,,Bosne'' iz Visokog, zavidovićke ,,Krivaje'', te u Travniku i Firenci u Italiji.

 

 

Izjava predsjednika Škrbića:

 

Nakon razgovora sa više kandidata (ukupo šest), odlučili smo se da povjerenje i odgovorna funkcija Šefa stručnog štaba RK ,,Čelika'' povjeri iskusnom i provjerenom treneru i ranije reprezentativcu BiH i Jugoslavije - Zdenku Antoviću. Trenerski posao je obavljao uviše klubova u BiH i Italiji i čast nam je da je u naše redove došao tako iskustan rukometni stručnjak - rekao nam je Pane Škrbić, predsjednik RK ,,Čelika''. Prvi pomoćnik Šefa stručnog štaba ostaje Seldo Rizvanović. Na ovaj način smo posložili sve ,,kockice'' u ekipi  što se tiče i igrača i stručnog štaba i sada u miru doče-kujemo nastavak prvenstva i prvu utakmicu sa RK ,,Kaknjom'' u Zenici u petak 1. februara...

 

U nastavku predsjednik Pane Škrbić kaže:

Žao mi je što smo razočarali neke rukometne ,,dužebrižnike'' jer smo uspjeli ostaviti gotovo komplatan tim od jesenas na okupu i za proljetni dio prvenstva (u prelaznom roku iz ,,Čelika'' je praktično otišao samo Goran Šarenac). Jači smo za odličnog reprezentativnog beka Nerku Bašića, tako da za proljeće, ako nismo jači - nismo ništa slabiji od jeseni. Poruka za sve koji vole ,,Čelik'' i  rukomet je – da smo ostali i opstali i da s optimizmom idemo dalje... Svi igrači marljivo treniraju i ja se nadam najboljem – optimista je Škrbić. U kombinaciji je bilo više trenera. Sa svima su razgovori bili korektni. Mi smo željeli da vratimo našeg trenera Vladu Zeljku, medjutim, on zbog drugih obaveza, porije svega kao sudija premijer lige,  nije prihvatio našu ponudu. Još su u kombinaciji bili Nikola Marković  bivši trener Crvene zvijijezde, Danel Ridžić, Srećko Lakićević, koji je posljednju godinu radio u Saudija Arabiji i Zeničanin Zoran Zečević, koji sada radi kao trener ženske ekipe u Rudom. 

 

Do dolaska Zdenka Antovića na mjesto prvog trenera ekipu je na trenizima vodio prof. Seldo Rizvanović, prvi pomoćnik trenera, koji nam je rekao:

 

Protekle sedmice radili smo pakleno i ozbiljno po dva, pa i tri puta dnevno u dvorani Gradska arena i u teretani. Uslovi za rad su odlični, a ozbiljnost ekipe je na visokom niovu. Svakog dana na treninzima imamo po 26 igrača (od čega 8 juniora). Zadovoljan sam onim što smo napravili u protekloj sedmici. Sada ćemo po dolasku Šefa stručnog štaba Antovića više pažnje pokloniti radu sa loptom i prijateljskim utakmicama – izjavio je Rizvanović.

 

Zdenko Antović je u poruci za javnost rekao:

 

Drago mi je da sam  u ,,Čeliku'', u klubu koji ima sjajnu istoriju i koji je u posljednjih dvije godine postigao sjajne rezultate, među najboljim u BiH. Ekipu dobro poznajem, vjerujem u ove momke i nadam se najboljem – kazao je Antović u prvoj izjavi u funkciji šefa stručnog štaba RK ,,Čelika''.

 

Biografija trenera: 

 

Zdenko Antović  rođen je 31. maja 1957. u Visokom. Po zanimanju je diplomirani sportski trener. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Visokom, a na Fakultetu za fizičku kulturu u Sarajevu stekao diplomu sportskog trenera.  Rukomet je počeo trenirati davnog 20. augusta 1967. godine kod trenera Šahinović Ismeta-Ise. Još kao četrnaestogodišnjak postaje članom seniorske  ekipe Rukometnog kluba „Bosna“ Visoko. Za ovu selekciju debituje u Wroclavu u Poljskoj, 17. februara 1971. Još ranije postaje članom rukometne škole Srđana Praljka-Šjora, najzaslužnijeg čovjeka za razvoj BH rukometa, te osvaja titule pionirskog prvaka Bosne i Hercegovine 1969., 1970., 1971. i 1972.g. i prvaka Jugoslavije 1971.  Kao junior  sa RK „Vitex” Visoko“ biva  šampion  BiH 1971.,1972., 1973., 1974. g., a u ovom omladinskom uzrastu i vicešampion Jugoslavije 1973. u Somboru i 1974. u Pančevu.

 

Sa reprezentacijom BiH U21 osvaja prvenstvo Jugoslavije 1974. (Bosnanska Dubica),  1975. (Kosovska Mitrovica) i 1976. (Kozina-Slovenija). Godine 1974. postaje  članom reprezentacije Jugoslavije U21 za  koju nastupa preko 120 puta uz osvajanja Kupa prijateljstva u Zenici 1974., Gabrovu (Bugarska) 1975., Temišvaru (Rumunija) 1977. Osim ovoga, 1976. g. najveći rezultati dolaze  iz Tunisa, Napulja u Italiji, sa Trofeja Jugoslavije u Nišu, Debrecina u Mađarskoj itd. Na prvenstvu svijeta u Švedskoj u ovoj konkurenciji kao kapiten nacionalne reprezentacije Jugoslavije osvaja  bronzanu medalju.  

 

Sa RK ‘’Vitex“ Visoko’’ osvajač je seniorskog Kup-a Bosne i Hercegovine 1971. i 1982. g.   U rukometnoj ligi Jugoslavije 1974/75. - tada najjačoj u Evropi, sa svojim suigračima postiže podvig za tadašnje prilike osvajanjem četvrtog mjesta. U sezoni 1977/78. sa ‘’Krivajom’’ iz Zavidovića osvaja vicešampionsku titulu jugoslovenske Prve lige. Za seniorsku reprezentacija BiH koja se tada rijetko okupljala nastupa 1975., 76., 77., 78. godine., a u prve dvije  osvaja nezvanična prvenstva Jugoslavije u Banja Luci i Prištini. Za seniorsku reprezentacija Jugoslavije debitovao je 13. januara 1976. g. u Skienu (Norveška), protiv Francuske uz pobjedu 21:16 i postaje stalni seniorski reprezentativac Jugoslavije. Za tada najjaču reprezentaciju svijeta odigrao je 23 zvanične utakmica  i postigao 33 gola, te još ima 25 nezvaničnih nastupa protiv selekcija gradova, klubova, omladinskih selekcija...., gdje je postigao 54 gola.


Važniji rezultati koje je postigao sa seniorskom reprezentacijom Jugoslavije su:

Polar kup; januar 1976. g. (Skien, Larvik i Oslo - Norveška); 

Kup Zarja vostoka; novembar 1976. g. (Tbilisi, Gruzija - Sovjetski savez);

Trofej Četveroboj nacija; oktobar 1977. g. (Ljubljana - Jugoslavija);

Nagrada Švicarske; oktobar 1977. g. (Sent. Galen, Kreuzlingenc, Herisau - Švicarska);

Trofej Slovačke; novembar 1977. g. (Trnava – ČSSR);

Trofej Jugoslavije; juni 1978. g. (Šabac – Jugoslavija).

 

Uz sve to na Svjetskom studentskom prvenstvu u Poljskoj (Plock, Bjalistok, Varšava) 1977. godine osvaja srebrenu medalju. Za klubove ukupno je odigrao 25 takmičarskih sezona, od toga 21 u seniorskoj konkurenciji i to:  u Visokom petnaest, jednu u Zavidovićima, dvije u Travniku, dvije u Firenci, a jednu je pauzirao zbog odsluženja vojnog roka.   Zahvaljujući ovim rezultatima i zbog statusa olimpijskog kandidata između Olimpijskih igara u  Montrealu 1976. i Moskvi 1980. stiče status vrhunskog sportiste Jugoslavije i time dio svog sportskog vijeka verifikuje u poseban radni staž odlukom Sportskog saveza za fizičku kulturu Jugoslavije. Od 1983 -1987. postaje trenerom mladih selekcija u RK „Vitex“, a 1989., povratkom iz Italije, trenerom seniora, također u Visokom.


Kao trener do danas je vodio klubove u 18 takmičarskih godina i to: u Visokom  devet, u italijanskoj  Firenci tri, Palermu dvije, u Messini  i Mazari jednu, u Vogošći jednu, te u RK ''Bosni'' Sarajevo pola godine.


Važniji rezultati kao seniorski trener RK ''Bosna'' Visoko:

Šampion BiH: 1999.

Tri puta vicešampion BiH: 2001., 2002., 2007.

Pobjednik Kup-a BiH: 2001.

Finalista Kup-a BiH:  1999.

Vodio je ekipe u evropskim kupovima u 6 takmičarskih sezona:

EHF kup - Kup evropske rukometne federacije: „Tiger“ Palermo: 1996/97., te „Bosna“ Visoko:  2001/2., 2002/3., 2007/8.

Kup pobjednika kupova: „Bosna“ Visoko 1998/99.  

Liga šampiona: „Bosna“ Sarajevo: 2011/12.

Selektor i trener reprezentacije BiH U21  bio je u kvalifikacionim ciklusuma u Austriji i Ukrajini 2000. i  2001. g.

U svoj bogati sportski dnevnik upisuje još jednu značajnu aktivnost: od 2003. pokretač je i organizator rada druge po redu, posebne rukometne škole u Visokom. Ova škola i danas ima odličnu saradnju sa jednim od najpoznatijih španskih klubova - BM ''Granollers'' iz Barcelone, te je organizovao već 13 odlazaka na njihov turnir mladih selekcija, koji je inače najbolji i najmasovniji na svijetu pored Partiljea u Švedskoj.

Na taj način preko 700 dječaka je putovalo u Španiju, a putovanja su uvijek bila vezana sa turističkim boravcima i sportskim susretima u Italiji i Francuskoj. Pokrenuo je ulični rukomet (strett handball) i mini rukomet koji se igra u malim salama, a koji će vremenom morati dobiti svoj značaj i u našoj državi zbog skupih zakupa sportskih dvorana.

 

NAPISAO SPORTSKU LITERATURU:

Rukometni priručnik za nastavnike osnovnih škola (Visoko, 1985.),

Odbrana 6:0, analiza i vježbe (Palermo - Italija, 1996.),

Program i metode uvođenja mladih selekcija u rukomet (Palermo - Italija, 1997.),

Realizacija napada sa igračem više ( Messina – Italija, 1998.),

Simboli u rukometu (Visoko, 1998.),

RK ''Bosna'' Visoko - historijat 1954 – 2000. (Visoko, 2000.),

Igrajmo mini rukomet - slikovnica (Visoko, 2004.),

Historijat muškog rukometa u Visokom 1954 – 2007. (Visoko, 2007.),

Visočki muški rukomet kroz lupu  (Visoko, 2010.).

Najbolji u visočkom sportu 1964-2012. (pregled – publikacija), (Visoko, 2012.),

Visočki sport kroz „Naš život“ – digitalizovano 2012.

 

ZNAČAJNIJE NAGRADE I PRIZNANJA KOJE JE DOBIO:

Rukometni savez Bosne i Hercegovine –  Zahvalnica, Sarajevo , decembar 1971.

Savez organizacija fizičke kulture Jugoslavije – Plaketa, Beograd 1977. godine.

Rukometni savez Bosne i Hercegovine –  Plaketa, Sarajevo, 1977.

Savez organizacija fizičke kulture Jugoslavije - Status vrhunskog sportiste Jugoslavije – Rješenje

Najbolji trener, Sportski savez općine Visoko 2000.