29 Novembar 2021
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
utorak, 19 Novembar 2013 01:20

Robijaši - 25 godina

Robijaši je navijačka organizacija NK Čelik iz Zenice, Bosna i Hercegovina. Dobili su ime po Kazneno Popravnom Domu (KPD), koji je na područjima bivše Jugoslavije imao i pridjev najstrožijeg. Ime Robijaši nose od 1988 g. kada su se tadašnje vođe navijača u ugostiteljskom objektu "Šadrvan" složile da konačno navijači dobiju jedno prepoznatljivo ime zauvijek. Na samom početku grupa navijača koja je navijala za Čelik zvala se "Čelikovci", zatim mijenjaju svoje ime u "Smogovci" zbog svima nam poznatog smoga i nezdravih čestica koje je zbog svog neprestalnog rada "Željezara Zenica" redovno ispuštala. Poslije "Smogovaca" navijači mijenjaju ime u "Steelers", "HZČ (Huligani Zeničkog Čelika) i "Čelzi".

 

Kroz historiju, znalo se dešavati da se NK Čelik bori za ulazak u Prvu ligu, ili cak za opstanak u istoj. I ma koliko da su važne utakmice bivale izgubljene, navijači su uvijek ostajali uz svoj tim. Jedan od zapamćenih datuma u analima navijača NK Čelik, ostaće i 4. oktobar 1972. godine, kada je Čelik na Bilinom Polju pred nešto više od 30.000 gledalaca savladao, kasnije puno poznatiju, italijansku Fiorentinu sa 1:0 i time osvojio Srednjoevropski Kup. Time zenički popularni klub ulazi i u historiju nogometa bivše Jugoslavije. Na inicijativu "Robijaša" krajem 80-tih, dobili su i svoje mjesto na istočnoj tribini stadiona Bilino Polje. Na tu tribinu se moglo ući sa popustom uz clanske karte. Malo je reći da su bili uz svoj klub samo na domacim utakmicama, jer putovali su i na sva gostovanja koja su bila omogucena. Rijetko je kada bio organizovan prijevoz, uglavnom je to bilo stopiranje auta, pa se uz silna presjedanja nekako dodje na utakmicu i time uveliča taj dogadjaj. Split, Vinkovci, Borovo, Solin, Beograd, Sarajevo su samo neki gradovi u kojima su gostovali Robijaši navijajući za crno-crveni tim.

 

Godina 1992. pocetak agresije na BiH, nije donosio nista dobro i tadašnja nogometna liga se raspada. U toku rata nije bilo mogućnosti ni za kakvo odigravanje lige. Nogomet je jednostavno stagnirao. Ljudi su se zaželjeli nogometa i Čelika. To će se desiti 1994. godine, kada NSBiH kao krovna organizacija po pitanju nogometa u Bosni i Hercegovini počinje da pokreće sportski život, znajući da je to jedini način da se razum ponovo vrati na svoje, a navijačima i igračima omogući da se nadmeću, u najmanju ruku, sportski. Još uvijek pod utiscima rata, željni bilo čega "normalnog", Robijaši ponovo stupaju u svoje redove i nastavljaju navijati za Čelik, namjerno kažem "nastavljaju", jer ustvari nikada nisu ni stali. Bilino Polje je nastavilo da živi, u Zenicu su se ponovo počele vraćati boje, a crno-crvena je odjekivala u svoj svojoj snazi. Naime, dešavalo se da su "huligani" napravili nekoliko incidenata na relaciji istok-sjever, i u svrhu bolje organizacije i atmosfere, a na inicijativu Uprave Kluba, navijači se prebacuju na južnu tribinu stadiona Bilino Polje, gdje ostaju sve do danas. Sad već svoje uobičajeno mjesto boravka Robijaši su uveličali pjesmom: "Robijaši, haj'mo s juga, Čelik nam je majka druga!"

wikipedia

 

1457689 638090882896344 937841675 n