07 Decembar 2021
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
subota, 25 Oktobar 2014 03:17

Šest postizbornih dilema

Da parafraziram velikog bosanskog pisca Karahasana - bogatstvo bih dao za čovjeka s pitanjima. U ovo postizborno vrijeme pravo je bogastvo imati i analitičare s pitanjima. Većina njih podmeće nam gotove odgovore, navija, pametuje, krivi ili optužuje narod za rezultate izbora... Malo je, vrlo je malo onih što postavljaju pitanja, suštinska pitanja. Zato želim ovdje otvoriti one dileme o kojima većina njih šuti.

Dilema prva - Demokratska fronta pledira da bude građanska stranka, partija političke ljevice. U sferi ideološkog, DF stavlja pravo građanina ispred prava naroda, odnosno pravo individualnog ispred prava kolektivnog. To je legitimna politička legitimacija, koja ima svoje pristaše u Bosni i Hercegovini, što se pokazalo i na ovim izborima. Što će reći da u Bosni i Hercegovini ne glasaju samo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, glasaju i građani. Glasaju i Sejdić i Finci, iako im je uskraćeno pasivno biračko pravo.

Takva se građanska ideologija i ovaj put sudara s nacionalnom politikom Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, koja pravo kolektivnog ili narodnog stavlja ispred individualnog ili građanskog. I ovo je legitimna politička legitimacija, koju artikuliraju bosanski Hrvati dvotrećinskom većinom. Riješavanje slučaja "Sejdić - Finci" prva je i najvažnija programska saradnja izbornih pobjednika.

Zato moje prvo pitanje glasi: mogu li dijametralno suprostavljene ideologije DF-a i HDZ-a BiH postići programsko koaliranje i riješiti pitanje izborne diskriminacije ostalih?

Dilema druga - HDZ BiH kao svog koalicijskog partnera preferira Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine u svim postizbornim križaljkama. Nije slučajno da ovaj politički tandem favoriziraju i analitičari s hrvatskim predznakom. Da je ta ljubav obostrana potvrđuje nam javno Damir Arnaut, potpredsjednik SBB-a. Taj doktor pravnih nauka sa prestižnog američkog univerziteta svojevremeno je branio Bošnjake od "Aprilskog paketa". Radio je to strastveno i advokatski, ali na svoju i našu žalost, jer su tadašnjim obaranjem ustavnih reformi sve godine što su uslijedile nepovratno izgubljene. Danas taj isti Arnaut javno brani Hrvate od slučaja "Sejdić - Finci".

Suočio sam Arnauta sa sličnim pitanjem dok je držao javno predavanje za studente koji mjesec prije izbora. Odgovor nisam dobio. Zapravo, logično i iskreno objašnjenje nije ni moguće, osim ako promijenite politički dres.

Poslušnom Arnautu i SBB-u hrvatsko pitanje izgleda važnije od pitanja ostalih i moguće su kao stranka zbog toga slabije plasirani na državnom nego entitetskom nivou.

Zato drugo pitanje glasi: hoće li Stranka demokratske akcije pristati na koaliranje s HDZ-om BiH i SBB-om bez DF-a? Zapravo, hoće li dopustiti da pitanje ustavne diskriminacije ostalih bude prekomponirano po volji koalicijskog tandema Dragan Čović - Fahrudin Radončić?

Dilema treća - DF pledira da bude multietnička stranka Srba, Hrvata, Bošnjaka, Bosanaca, ostalih... Ako govorimo o podjeli vlasti, to praktično i principijelno znači da DF u svaku vlast želi kandidirati predstavnike svih naroda. Na bazi većinske podrške hrvatskog naroda, HDZ BiH će insistirati na svim hrvatskim pozicijama. Baš onako kako je to Čović u postizbornim opstrukcijama i nadmudrivanjima sa Socijaldemokratskom partijom Bosne i Hercegovine insistirao 2010-2011.

Toliko uporno da nije dao svoju saglasnost da pobjednički SDP dobije samo jednog simboličnog ministra, ili kojeg pomoćnika ministra iz reda hrvatskog naroda u vladi entiteta Federacija Bosne i Hercegovine.

Možda je DF pružio ruku saradnje HDZ-u BiH odustajanjem od snažnog, u tom slučaju vjerovatno i pobjedničkog kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda. Vidjet ćemo hoće li šaptači iz vana, koji su nagovorili DF za takav zaokret, poraditi i na drugoj strani. Zato treće pitanje glasi: može li DF odustati od svog principa, kandidrati samo Bošnjake ili Bosance, nikako Hrvate, kao svoje predstavnike vlasti na svim nivoima? Hoće li HDZ BiH dopustiti DF-u išta od hrvatskih pozicija, makar to bila puka simbolika?

Dilema četvrta- HDZ BiH je izabrao Savez nezavisnih socijaldemokrata kao svog strateškog partnera. Ova je ljubav obostrana, iako nije programska. Dok Čović, makar deklarativno, afirmira program evropskih i euroatlanskih integracija, lider SNSD-a Milorad Dodik zagovara prorusku agenturu u Bosni i Hercegovini i od lošeg statusa quo navlači još luđu ukrajinsku košulju. Dodik, također, glumi dosljednog Čovićevog partnera te ponekad prelazi granicu dobrog ukusa kad najavljuje podršku bh. entiteta Republika Srpska u stvaranju hrvatskog entiteta. Suprotno tome, drugi opozicijski blok u RS-u, tačnije Mladen Ivanić, najvjerovatnije budući član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda, ističe da je u cjelni bolje imati jednu polovinu ili biti jedna polovina, nego jedna trećina. Time je Čović, ako ostane dosljedan savezu s Dodikom, stavio sebe na veliku kušnju, odnosno na manjinsku stranu u budućem sazivu Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Zato četvrto pitanje glasi: hoće li Čović odustati od Dodika i otvoriti neke nove i drugačije koalicijske opcije za nivo Bosne i Hercegovine?

Dilema peta- Matematičke koalicije i vlast bez relativnog pobjednika SDA su moguće. Moguća je, također, federalna vlast bez DF-a i SBB-a. Ključni partner u oba scenarija bio bi posrnuli SDP BiH. Ima li ta stranka, u iščekivanju vanrednog ili redovnog kongresa, išta za reći? Njima se vjerovatno i danas vrti u glavi od koalicijskih akrobacija i trebat će vremena da se oporave. Međutim, nije za odbaciti teza da neki novi, postkongresni SDP, ujedinjen s DF-om, pomrsi sve dosadašnje postizborne kalkulacije. Takva bi politička snaga bila za petama relativnog pobjednika SDA. Zato peto pitanje glasi: treba li za formiranje izvršne vlasti sačekati postkongresni rasplet unutar SDP-a, ili rasplet mogućeg ujedinjenja ljevice u Bosni i Hercegovini?

Dilema šesta - Republika Srpska je duboko podijeljena između dva suprostavljena politička bloka. I, na bazi postojećih rezultata, može se pretpostaviti da će nova entitetska vlada biti manje stabilna, na granici glasanja o nepovjerenju. SNSD je najvjerovatnije već izgubio tu polugu vlasti u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, time i diplomatsko konzularnu mrežu, predstavljanje Bosne i Hercegovine vani, vrhovnu komandu nad Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Dodikova separatističa krila dobro su potkresana. Zato šesto pitanje glasi: hoće li taj "nezavisni socijaldemokrat" odustati od gubljenja našeg i svog vremena?

Umjesto zaključka - Ovo su složena pitanja za političke subjekte, građane i narode Bosne i Hercegovine, važnija od toga kako su, tobože, pobijedile stranke koje su pobijedile, ili zašto je izborni rezultat takav kakav jest. Kao da smo pali sa Marsa, pa u dejtonskoj Bosni očekivali političku kulturu jedne Švedske. Sada je najvažnije da stranke, ove što ih mi imamo, a ne neki vanzemaljci, prije preuzimanja vlasti, iskreno razgovaraju te postignu minimum zajedničkog zbog budućnosti vlastitog naroda i svih građana. Ako ga bude, bit će i programske saradnje. Bit će manje politike i više ekonomije. Bit će evropskih i euroatlanskih integracija. Bit će i nade za Bosnu i Hercegovinu. Ako ne bude pravih pitanja i iskrenih odgovora, treba sačekati neku novu političku kulturu. Treba sačekati nove izbore i bolje analitičare.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

EMIR HADŽIKADUNIĆ, objavljeno na Al Jazeera