08 Decembar 2022
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
četvrtak, 29 Novembar 2012 09:34

Bahrudin Mahmić

Svakodnevnica koja nas okružuje nerijetko nas upozna sa novim primjerima nehaja prema onima koji su nebrojeno puta dokazali da su svijetla budućnost naše domovine. Veliki broj je onih koji se nadaju i čekaju bolje sutra, ali je i isti broj onih koji počinju da sumnjaju u nesvakidašnje dobro koje ih možda čeka u bližoj ili daljoj budućnosti. Sportisti u Bosni i Hercegovini se već duži niz godina sukobljavaju sa problemom da malo ko mari za njihove uspjehe ili potencijale koji u bliskoj budućnosti mogu osigurati uspjeh na evropskoj i svjetskoj sceni.

 

 

Bahrudin Billal Mahmić zasigurno spada u red onih sportista čiji rezultati ne treba da prođu nezapaženo, kako od nadležnih organa, tako i od samih sportskih entuzijasta. Žalosno je da viceprvaka svijeta iz 2011. godine u kik-boksu nazivamo perspektivnim, a ne već dokazanim ambasadorom bosanskohercegovačke sportske stvarnosti, a još žalosnije da istom ne pružimo priliku za daljnje napredovanje i sportsko dokazivanje na svjetskoj sceni. Naime, nakon četiri izastopna naslova državnog prvaka, Bahrudin je zadovoljio kriterije za Evropsko prvenstvo u Turskoj, te je za isto dobio i poziv da se takmiči pod zastavom njemu najdraže Bosne i Hercegovine. Evropsko prvenstvo koje je održano ove godine u oktobru i novembru je prošlo  bez najboljeg bosanskohercegovačkog takmičara, zbog tri hiljade konvertibilnih maraka koje su bile neophodne za odlazak na ovo prvenstvo.

 

Bahrudin je rođen 1990. godine i za kratko vrijeme se opredijelio za ono što za njega život znači. Od 2002. godine počinje sa aktivnim treninzima, te samo par godina poslije postiže i prve značajnije rezultate. Iako uspješan i na domaćoj i na međunarodnoj sportskoj sceni, Bahrudin kod ovdašnjih nadležnih organa za razvoj i uspjeh bh sporta, prolazi poprilično nezapaženo. Iako su sredstva koja su bila neophodna za odlazak u Tursku ovog mladog takmičara minorna naspram onih sredstava koja se svakodnevno utroše na kojekakve gluposti, ipak su bila presudna da Bosna i Hercegovina ostane siromašnija za još jednu medalju, jer Bahrudin se nikada nije vratio sa velikog takmičenja praznih ruku.

 

Navedenim rezultatima treba pridodati da je isti i pobjednik Svjetskog kupa 2010. godine, te da u svojih preko stotinu mečeva zna samo za jedanaest poraza. Iako se ovakvim rezultatima rijetko mogu pohvaliti i borci koje svakodnevno viđamo na TV- ekranima, Bahrudinu nisu bili dovoljni da uvjeri ovdašnje vlasti, privredne subjekte ili pak same sportske entuzijaste, da su mladi ti koji trebaju na svojim leđima iznijeti budućnost ove zemlje, a da sa ovakvim nehajem se udaljavamo od svakog moralnog i ljudskog normativa. Bahrudin je svjestan da živi u zemlji gdje djeca sa snovima proživljavaju horor filmove, samo zato što su drugačiji. Mladi takmičar jeste propustio jedno veliko takmičenje, ali se on uz vjeru u Svevišnjeg , Gospodara svjetova nada da će već na sljedećem velikom takmičenju nositi zastavu Bosne i Hercegovine i ponosno osvajati medalje kao što je to činio i do sada.

 

Mirza Begović