26 Septembar 2021
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
ponedjeljak, 11 Novembar 2013 06:54

Robert Krajinović

Nobelovac Ivo Andrić jednom je zapisao: "Nisam bolestan, nego sam ovakav, a od sebe se ne može ozdraviti." Njegov istomišljenik je i Zeničanin, glumac Robert Krajinović (41), koji tvrdi da bi i kada bi mogao ponovo birati svoj životni poziv, odabrao nešto vezano za umjetnost i kreativnost.


- Često pomislim da bih sada s ovom pameti drugačije, ali svako vrijeme nosi sa sobom svoje rizike i ljepote. Imao sam sreću da radim neke stvari koje volim i da pri tome upoznajem nove ljude, da putujem i kreiram. Imao sam priliku raditi sa mnogim značajnim rediteljima i glumcima, ali nemam idola, pokušavam izgraditi vlastiti stil i svemu što radim, dati svoj osobni pečat i pogled na stvari. Umjetnost je uvijek bila pitanje osobnog i intimnog doživljaja - istaknuo je Krajinović. 

Instant-zvijezde

Prva glumačka znanja i iskustva stekao je u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica (BNP), u čijem je ansamblu godinama i gdje je ostvario mnoge uloge. Posljednja je bila uloga Gileta u predstavi "Mousefuckers", koju je nedavno na scenu BNP-a postavio srbijanski reditelj Stevan Bodroža.

 
- Uskoro ću slaviti petnaest godina bavljenja teatrom, plus četiri godine provedene na Akademiji, dakle skoro dvadeset godina na sceni. Napravio sam više od 55 teatarskih uloga, većinom glavnih, u brojnim teatrima u zemlji i inozemstvu, glumio sam u desetak TV serija... Ipak imam nekoliko veoma dragih uloga, kao što su Ćamil iz "Proklete avlije", Graham iz "Dame biraju",  Šandebiz i Poš iz "Bube u uhu",  Kontuzov iz "Opšte bolnice"...

Možete li povući paralelu, kako je bilo kada ste počinjali karijeru i kako je sada? 

- U to vrijeme u zeničkom teatru glavnu riječ vodili su, sada već odreda sva trojica pokojni, glumac i umjetnički direktor Žarko Mijatović, direktor Radovan Marušić i reditelj Slobodan Stojanović. Sjećam se da su s velikim žarom i entuzijazmom radili s nama, mladima, i mi smo tada bili zaljubljeni u čaroliju teatra, to nam je bila duhovna hrana. Zbog toga smo ih poštovali i doživljavali kao starije kolege i učitelje. Danas mi smeta kada mladi, friško diplomirani glumci naprave dvije-tri uloge i umisle da su već veliki glumci i ne pokazuju poštovanje prema starijim i iskusnijim kolegama. A takva su danas vremena "instant-zvijezda" i uspjeha preko noći.


Kakav je život u Zenici, koliko su ljudi zainteresirani za kulturu i umjetnost?

- Kultura je u Zenici, kao i u drugim dijelovima BiH, na izdisaju, živi od državne sadake i entuzujazma šačice zanesenjaka. Nije više ni na margini nego je postala stvar bez koje se sasvim dobro može živjeti. Preplavljeni smo šundom, idiotizmom i kičem najgore vrste brojnih TV kuća koje nas truju glupostima, raznim šou programima realnosti, gdje gledamo tovljenje čudnih likova, kvazijavnih ličnosti... Najbogatiji i najpopularniji ljudi u ovoj našoj siromašnoj zemlji su političari i sumnjivi pjevači i pjevaljke bolesno plitkih tekstova i pornografskih nastupa. Kada je šenluk, nek' i hala gori. Sve postaje jedna velika korida...


U svakoj krizi kultura i umjetnici trpjeli su najveće štete. Nije neobično da se ono što je kvalitetno, zanemaruje i potcjenjuje. Kako to komentirate?

- Teška su vremena, mnogo je hipokrizije i krivih moralnih vrijednosti. Živimo u vrijeme kvazireligioznosti, seljakizma i polupismenosti. Guši nas retrogradna huškačka politika sa pohlepnim i primitivnim političarima. Previše je samoniklih nazoviuniverziteta, obrazovni sistem je srozan do dna, nekadašnji najlošiji studenti postaju sadašnji asistenti i budući profesori, nigdje se ne gledaju i ne cijene znanje, talent i kvalitet nego presudnu ulogu igraju poznanstva, stranačka i rodbinska pripadnost i lične simpatije. U takvim okolnostima, pošteni i pametni teško prolaze, jer su manjina. Ovdje vlada prosjek i nema naznaka za promjene nabolje, jer većini "uhljebljenih" nikada nije bilo bolje i ne pada im na pamet da se nešto mijenja.


Osim u teatarskim predstavama, gledali smo Vas i u TV serijama. Dio ste glumačke ekipe humorističkih serija "Dva smo svijeta različita" i "Nadreality show".

- Bilo mi je zadovoljstvo raditi s kolegama na snimanju tih serija. Dobro smo se zabavljali i nadopunjavali. To su serije koje su ostvarile veliki uspjeh kod nas i u regionu, a u sebi imaju snažan satirični i kritički osvrt na našu svakodnevicu. Ima tu dosta pametnog humora i intelektualnih duhovitosti. Veoma mi je drag lik Jerneja Šmrka, koji tumačim u seriji "Dva smo svijeta različita". Stekao je velike  simpatije publike, a neki od likova iz "Nadreality showa" postali su kultni i njihove replike se svakodnevno prepričavaju među  ljudima.


Okušali ste se i u režiji. Postoji li novo djelo koje planirate postaviti na scenu? Radite li na novim projektima?

- Trenutno su u planu snimanja novih epizoda TV serija "Dva smo svijeta različita" i "Nadreality show". Dobio sam ponudu da igram lik nekog Rusa u jednoj stranoj produkciji. Volio bih režirati tekst "Adam i Eva" Miroslava Krleže, zatim "Closer" Patrika Marbera (Patrick). 


Radost i zadovoljstvo

Radili ste kao sinhronizator crtanih filmova. Kojim ste likovima posuđivali glas?

- Radio sam dosta sinhronizacija TV crtanih filmova i emisija za djecu, ali mi je nekako u sjećanju najdraži ostao lik Dekstera iz "Flipera i Lopake".


Dobili ste mnoge nagrade. Koliko su one danas mjerilo onoga što vrijedi?

- Nagrade nisu uvijek relevantne. Često ne dobijete nagradu za neki dobar rad, jer to zavisi od toga ko sjedi u žiriju, kakve su konotacije i osobni afiniteti tih ljudi. Najviše vjerujem svom unutrašnjem glasu, koji mi kaže kada sam napravio nešto dobro i to se očituje kroz radost i zadovoljstvo u komunikaciji sa publikom. Iskreno rečeno, lijepo je kada neke stručne osobe potvrde i pohvale vaš napor i kreaciju.


U planu izložba umjetničkih instalacija

Osim u glumi, uspješni ste i u drugim umjetnostima, posebno u slikarstvu i fotografiji. 

- Imao sam prije desetak dana digitalnu izložbu fotografija pod nazivom "WorkINg proces" u sklopu premijere predstave "Mousfuckers". Bavio sam se temom radnog procesa nastanka jedne teatarske predstave. U planu su nove izložbe umjetničkih instalacija. Što se tiče slikarstva, to je nešto sporiji kreativni proces, ali se nadam nekoj smotri radova uskoro.


Radujem se slušanju Džonija i "Azre"

- Najčešće se opuštam uz klasičnu muziku i neki dobar "smoth jazz" ili "lounge ambiental". A uvijek se iznova radujem slušanju Džonija i "Azre".

 

Merima Ćustović/Avaz

FOTO: J. Hadžić