06 Juni 2020
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
četvrtak, 04 Juli 2013 04:43

Kako su preživjeli stariji..

Za svu djecu koja su rođena i preživjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!  Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes U to vrijeme upozorenja u stilu "čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala. 

 

Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet.  Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama.  Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i  NIKO  nije umro zbog toga 

 

Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune sećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se  STALNO IGRALI VANI  Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti,sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše.  Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja a bez zlostavljanja u obitelji. I nikad nije bilo problema...  Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.  Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica  naučili smo kako riješiti problem 

 

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.  Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.  Nama nisu prodavali drogu ispred škole... Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,  nikakve video igrice,  nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),  nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms....... 

 

MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO IŠLI VAN  DRUŽITI SE S NJIMA ! Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali  naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu,čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica! Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon! Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva Naše generacije su dale najbolje izumitelje  i naučnike  do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.  I naučili smo živjeti s tim ! 

 

I ti pripadaš toj generaciji?  ČESTITAM! MOŽDA ĆES ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI ! Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali