26 Oktobar 2020
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
srijeda, 08 Oktobar 2014 21:10

Topčić Polje: ko prodaje pomoć

 U prvim danima nakon poplave, humanitarna pomoć je u Topčić polje stizala šleperima. Dok su poplavljeni bili zauzeti raščišćavanjem svojih kuća i spašavanjem onoga što se moglo spasiti, humanitarnu pomoć su uzimali oni koji nisu poplavljeni. Već neko vrijeme kruži priča – ako vam treba građevinski materijal, potražite ga u Topčić polju. Cijena jedne vreće cementa, kažu, košta dvije marke.

- To prodaju oni koji su dobili materijal u humanitarnoj pomoći, a nisu poplavljeni, kaže za Žurnal Senahida Kovačević, stanovnica Topćić polja čija je porodična kuća stradala u majskim poplavama.

- Dijeljeno je i kome treba i kome ne treba. Ovdje se tačno zna – u Ciganskom potoku je stradalo 19 kuća. Tamo, 100 metara niže, nijedna kuća nije oštećena, objašnjava Senahidin brat Zehid.

Fotografija kuće Kovačevića, zatrpane u mulju, obišla je svijet – obližnji Ciganski potok, koji tokom ljetnih mjeseci obično presuši, zatrpao je prizemlje i prvi sprat kuće. Zehid je nakon poplave u kuću prvi put ušao kroz krovni prozor. 

- Odmah smo počeli raščišćavati, nismo čekali. Srećom, jedan brat radi u fabrici u Zenici, pa smo odmah dobili bager i kamion da raščistimo oko kuće. Danima smo ovuda hodali kao krtice, ali smo za ova četiri mjeseca uspjeli osposobiti koliko-toliko. Vjerujte, ja sam se naspavao tek kad sam se vratio u svoje. U tuđem nisam mogao, kaže Zehid.

Samo iz njihove kuće je izbačeno 200 kubika riječnog nanosa – mulja koji će se kasnije, prečišćen, ponovo naći pred njihovim vratima, ali ovog puta u vidu humanitarne pomoći.


Kovačevići pred svojom kućom u maju

SAMO PRAVIŠ PROBLEME
- Rekli su nam da je to pijesak za estrih, ali sam znala da nije. Još uvijek se osjetio miris mulja koji smo izbacili iz kuće, kaže Senahida.

Za razliku od ostalih mještana, Senahida nije prihvatila ovaj pijesak, iako su joj govorili da mora. Pobunila se i na njeno insistiranje dobila bijeli pijesak.

- Kad su ostali vidjeli da sam uspjela dobiti bijeli pijesak, odjednom su i oni htjeli, a kad sam govorila da ne primaju mulj i da se zajedno trebamo pobuniti, nisu htjeli. Kažu, ti samo praviš probleme, kaže Senahida, demobilisani borac koji se sada mora boriti da si obezbijedi osnovne stvari.

U prvim danima nakon poplave, humanitarna pomoć je u Topčić polje stizala šleperima. Dok su poplavljeni bili zauzeti raščišćavanjem svojih kuća i spašavanjem onoga što se moglo spasiti, humanitarnu pomoć su uzimali oni koji nisu poplavljeni, kažu nam Kovačevići. O podjeli bi čuli tek kad bi bila završena.

- Ovdje je svako sebi dozvolio da pravi neki spisak, po principu ja tebi ti meni. Ako te ne volim, neću te staviti na spisak, kaže Zehid Kovačević.

Kada bi došao kamion sa pomoći koju bi organizovali privatni donatori, oni koji su dovozili pomoć bi se na licu mjesta raspitali kome je pomoć potrebna. Često se dešavalo da tu pomoć dobiju oni koji nisu poplavljeni, a sve zbog međuljudskih odnosa.

- Ovdje je jedna žena dobila šporet na struju, a njoj je voda samo malo terasu oštetila, a ja sam tad kuhala na koheru. Svi koji su radili na otkopavanju su znali da ih ovdje svaki dan čeka kafa u pola 12. Kuhala sam im i čorbu i čajeve, sve na tom koheru, priča Senahida. 

- Kad god su objavili da su izvršili neku podjelu tehničkih stvari u Topčić polju, moja sestra koja živi u Sarajevu je išla i stavljala moju fotografiju, kako kuham na koheru, na njihova vrata. Jedan dan su me nazvali i rekli da dođem po šporet jer se žena koja je trebala dobiti taj šporet nije javila već deset dana. Tad su mi dali i rekli da zamolim sestru da skine tu sliku. Ona nije htjela da ukloni sliku, ali je slikala mene sa novim šporetom i tu sliku stavila na zid i zahvalila se, sjeća se Senahida Kovačević.

- Prvi komšija nas nije upozorio da je krenuo nanos, kud' ćete dalje, ogorčen je njen brat Zehid. Dežurao je cijelu noć, a pred jutro ga je, kaže, prevario san. Mulj je već bio došao do garaža i nije mogao izvesti automobile. To mu, kaže, nikada neće oprostiti.

- Kasnije sam vidio da je svoj auto preparkirao na sigurno, a meni ništa nije htio reći. Dok smo mi čistili, taj isti komšija je samo sjedio na pruzi i gledao, nije htio ni lopatu da uzme u ruke ni da pita može li nam pomoći. Čak ni bageristi nije htio reći gdje su stepenice, gdje su instalacije. Eno ga i sad tamo – četiri mjeseca sjedi pred kućom, ništa ne radi, samo uzima humanitarnu, kaže Zehid.

POMOĆ NIJE ODGOVARAJUĆA 

- Mi nikad nismo htjeli uzeti paket dok nismo zovnuli sve komšije, tvrdi Senahida.

Podjela humanitarne pomoći u Topčić polju je i dalje nedovoljno oglašena. Senahida Kovačević kaže da je, na primjer, plakat koji je najavljivao podjelu plastenika na oglasnoj ploči stajao samo jedan dan.

Sa dobrim dijelom pomoći koju dobiju, većina stanovnika Topčić polja ne zna šta bi. Kažu, vodi se da su pomoć dobili, ali je ta pomoć neodgovarajuća.

Senahida živi sa bolesnom majkom. Kada koju je dobila u humanitarnoj pomoći, Senahidi ne može riješiti problem.

- Meni je potrebna kada sa sjedištem, jer se majka drugačije ne može okupati. Molili smo da zamijenimo kadu, ako treba i da doplatimo da bismo dobili ono što nam treba, ali ne može. Kažu, morate uzeti ovu kadu, potpisali ste, objašnjava Senahida.

Ista stvar je i sa vratima – donesena je odluka na nivou općine da se u humanitarnoj pomoći dijele vrata sa uskim štokovima. Kovačevići su morali doplatiti 260 maraka da bi dobili široke štokove, kako bi mogli montirati ulazna vrata u kuću.

Senahida tvrdi da su iz Općine Zenica specifikacije humanitarne pomoći korisnicima donosili na potpis prije same podjele. Tako se dešavalo da su potpisali da su u okviru pomoći dobili pet ventila za vodu, a kada je pomoć stigla, data su im četiri ventila.

- Govorili su nam i da ćemo kasnije moći izvršiti zamjenu, ako nam nešto ne odgovara. Kada smo i htjeli nešto zamijeniti, firme koje su isporučile materijal su nam rekle da je zamjenu nemoguće izvršiti, jer je sve prošlo kroz fiskalne račune, kaže Senahida i dodaje da korisnici humanitarne pomoći račune nikada nisu dobili.

Njen rođak Izet Kovačević je u svojoj kući nedavno postavljao keramičke pločice koje je dobio u humanitarnoj.

- Rekli su nam da su pločice prve klase i na specifikaciji piše da koštaju 12 maraka po kvadratu. Keramičar ih je jedva postavio jer su stalno pucale. Tad mi je rekao da su te pločice treće klase i da njihova cijena na tržištu ne prelazi šest maraka, kaže Izet.

- Da sam znao da će biti ovako, ne bih ni uzimao humanitarnu pomoć, kaže Enes Kahriman i dodaje: Da su mi trebala vrata sa uskim štokom, stavio bih ta vrata kad sam kuću pravio.Korisnici humanitarne pomoći ne mogu izabrati materijal koji im odgovara. Očekuje se da prihvate što im se daje.

- Ja bih sad trebao da cijelog života gledam nešto što mi se ne sviđa? Kada ovo završim, ja neću imati ni para ni volje da ponovo renoviram, kaže Esad.


Kuća Esada Kahrimana - foto Mubera Kahriman, Facebook

HVALA NIZAŠTA

Humanitarna pomoć u građevinskom materijalu, vratima i prozorima dijeli se po osnovu procjene Komisije za prostorno planiranje Općine Zenica. Stanovnici Topčić polja nisu zadovoljni ni procjenom štete, ali ni odnosom predstavnika Komisije prema njima.

- Iz Općine su došli dok je kuća još bila zatrpana. Procjenu su radili otprilike, nisu dozvoljavali ni da im objasnimo gdje je šta bilo, kaže Senahida Kovačević. U procjeni koju su dobili od Komisije, vidjeli su da je upisano 20 kvadrata manje nego što je stvarna površina kuće, ali i da je upisan manji broj vrata i prozora.

- Kažu, tebi je kuća kao iz bajke. Šta će ti tolika vrata i prozori?, kaže Senahida.

Ćamilu Skopljaku Komisija je došla dva mjeseca nakon poplave, kada je Ćamil sa sinom već sve očistio.

- Došli su i rekli – Nije kod vas ništa bilo, ljut je Ćamil.

- Ako je ovo emisija Ispuni mi želju, onda uredu. Nema problema, kaže Ćamil Skopljak.

Ubrzo nakon našeg dolaska u Topčić polje, počela je podjela humanitarne pomoći u organizaciji Crvenog krsta i Kraljevine Saudijske Arabije.

- Pođite samnom, svakakvih priča ćete tamo čuti, pozvala nas je Senahida Kovačević.

- Hvala ti nizašta, Zašto mene nema na spisku?, čuli su se povici u gužvi za dodjelu pomoći.

- Meni je više dosta Topčić polja, ja nikad paket dobiti ne mogu. Šta smo mi? Od prvog dana smo gore! I prva je moja kuća nastradala, kaže Behisa Ćosić čija je kuća iznad kuće Senahide Kovačević.

Objašnjava nam da je njena kuća bila zatrpana do prvog sprata. Kuća pored, u kojoj je bila njena svekrva, sravnjena je sa zemljom. Ni ona ni svekrva nisu na spisku za dodjelu humanitarne pomoći.

- Znači, ja se trebam od svojih para popraviti, a neki su dobijali i po pet donacija, a nisu bili ni useljeni prije poplave, već se sad useljavaju. Ko je kome amidža, dajdža... Rodbinska veza radi. Pomoć dobijaju tri – četiri porodice, mi ostali ne možemo dobiti ništa, kaže Behisa.

Zajim Skopljak, predsjednik Mjesne zajednice Topčić polje brani se da sa spiskovima za dodjelu pomoći nema ništa.

- Ti se obratiš meni. Moja je dužnost da se obratim općinskoj službi i da stručni ljudi izađu na teren i utvrde činjenično stanje na terenu i potom postupaju. Ja nit' određujem, ja nit' pišem, nit' procjenjujem nit' isplaćujem, kaže Zajim.

Na Behisinu tvrdnju da pakete dobijaju ljudi koji žive u Zenici, Skopljak kaže:
- Ma ne znam ja. Ja držim ruke u džepovima. Što se bunite vi koji niste poplavljeni?

U razgovor se uključuje i Salih Medžić, 75-godišnjak koji se ne može vratiti u svoju kuću. Smješten je u Zenici, a na spiskovima za podjelu humanitarne pomoći ga – nema.

- Načelnik je rekao da stari ljudi neće ništa plaćati. Ja sam jednu i po penziju dao što su mi ljudi čistili, od svojih 400 maraka penzije. Niko neće da mi dođe gore, kaže Salih i dodaje da je iz svoje kuće pobjegao 15. maja u 12:30, a da mu do sada Općina nije pomogla.

- Bilo je rečeno da će stariji ljudi dobiti da im se sanira sve, a juče mi kaže Hoćeš da ti ostavimo sve ovako, popucane zidove, da ti jednu sobu saniramo, da moreš da živiš u njoj? Jesam li ja igračka ovdje?, pita Salih.
Predsjednik MZ pokušava umiriti Saliha, objašnjavajući da donatori sanacije finansiraju iz svog džepa i da žele sagledati situaciju.

- Evo mjesec dana sagledava, nikad mi nije doš'o, ljut je Salih i dodaje: 

- Ja neću da mi sobu radi! Svi su mi zidovi popucali! Dole je bilo puno pijeska. Izbačeno je sedam kamiona pijeska. Uništeno mi je sve, struja, voda, kanalizacija, telefon. Ja ništa nemam. Sve je uništeno.

Salih Medžić smatra da je problem napravila Mjesna zajednica koja nije odredila prioritete za sanaciju.
Zajim Skopljak se ne slaže sa Salihom.

- U početku je bio spisak na kojem je bila 91 kuća koje su obuhvaćene projektom sanacije. Dodali smo sada i potpuno uništene kuće, tako da sada na tom spisku imamo 108 kuća. Problem je što pomoć traže oni koji nisu obuhvaćeni poplavom i oni kojima komisija nije procijenila štetu, smatra predsjednik MZ.

Salih je i obuhvaćen poplavom i kuća mu je predviđena za sanaciju, ali na spisku za humanitarnu ga ipak nema.

NI ALLAH NE ČUJE

- Da vi samo vidite moju kuću. To je užas! Ne možete dihat koliko je to vlage, zidovi popucani... A iz Zenice mi kažu – može se sanirat'. Hajde, sanirajte gospodo!

Zajim Skopljak tvrdi da je Komisija procijenila svaku kuću i da je materijal isporučen po specifikaciji.

- Evo gledajte situaciju – jedna kuća je poplavljena, ušla mu je voda pola metra. Dobiva tonu i po kreča, tonu i po cimente, deset kubika pijeska. Meni je kuća uništena potpuno, a ja isto dobivam k'o i on. Kakva je to raspodjela, pobogu brate Zaime? Je li to raspodjela? Je li?, ogorčeno pita Salih.

Zajim Skopljak odgovara: Ko ti je pravio specifikaciju? Što to meni pričaš?

- Pa kome ću pričati? Ne mogu pričati gore Allahu dragom, ne čuje me. Da čuje, pričao bih i njemu isto ovo, kaže Salih.

U dijelu Topčić polja gdje je bila Salihova kuća, sve je srušeno.

- Bile su četiri kuće Medžića i četiri kuće Dedića. Tamo nikog sada nema, niko gore ne živi jer je tamo bio najgori udar. Kod moje kuće je bilo osam metara pijeska. Meni načelnik kaže, Salih, mi smo tri miliona kubika pijeska odvukli odavde. Načelniče, šta ja imam od toga? Ja sam idalje izbjeglica i bog zna kad ću se vratit', tvrdi Salih.

Ostala mu je, kaže, još jedna želja:

- Ja bih najviše volio da mi je da odspavam pet dana u svojoj kući, pa nek umrem. Svako brine o svom, a neće da se brine o onom ko je najgore ugrožen. 

Zajim Skopljak smatra da stanovništvo Topčić polja nije realno u svojim očekivanjima, a da su najglasniji oni koji nisu ni poplavljeni.

- Ljudi se svačim bave. Kad ih pitaš šta im je bilo u toj poplavljenoj prostoriji, kažu Bila mi kuhinja. Kako kuhinja? Jesi imala beton ovdje? Nisam. Jesi imala pločice? Nisam. Pa na čemu si kauč držala? Pa na zemlji, tvrdi Skopljak.

Spiskovi ugroženih su napravljeni prvih dana nakon poplave. Skopljak nije bio lično uključen u pravljenje spiskova jer je tada bio na bolovanju.

- Kako je neko u početku sastavio spisak, jer svaka kuća, svaki objekat je obiđen i kod svakog objekta piše – poplavljena prva etaža, naplav u dvorištu, poplavljena garaža, uništena garaža, zatrpana kuća. Postoji spisak sa opisom štete za svaki objekat. Ja stojim iza spiska kojeg ja napravim, kaže Skopljak.

Za humanitarnu pomoć koju donose privatni donatori nije zainteresovan.

- U početku su dolazili šleperi humanitarne pomoći koju su dovlačile razne humanitarne organizacije. Nisu dolazili u Mjesnu zajednicu, a kako će oni podijeliti i kome – ne interesuje me. Ima policija, imaju ljudi koji rade taj posao. Ono što dođe u Mjesnu zajednicu, to će sigurno biti transparentno podijeljeno i onako kako su poredani spiskovi, tvrdi predsjednik MZ Topčić polje.

Dodaje da je u toku treći krug provjera i da općinska komisija obilazi ugrožene. Prave se dodatni spiskovi, kako bi komisija mogla izaći na teren i utvrditi stanje.

- Neke stvari se ispuste, ali se trudimo da se sve greške isprave, kaže Skopljak.

Pomoći koju upućuju privatni donatori je sve manje – već nekoliko donatora iz inostranstva je odustalo od slanja pomoći zbog komplikovane procedure. Lokalne humanitarne organizacije koje su davale pristanak na uvoz humanitarne pomoći više ne žele da pomoć dolazi preko njih. Razlog je – PDV.

Svaka nova kiša u stanovnicima Topčić polja budi jezu. Posebno noću, jer ulična rasvjeta ne radi. Plaše se da bi ih novi nanosi mulja i kamenja iz Ciganskog potoka i Starinske rijeke mogli zatrpati.


Mirna Stanković - Luković
(zurnal.info)