14 Novembar 2019
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
četvrtak, 29 Avgust 2013 23:35

Obilježen Dan ZDK

Svečanom sjednicom Skupštine te prigodnim govorom premijera i kulturno-umjetničkim programom danas je po prvi put obilježen 29. avgust - Dan Zeničko-dobojskog kantona. Ovoj sjednici, osim poslanika skupštine, prisustvovali su i neki od bivših premijera i predsjedavajućih Skupštine u proteklim mandatima od 1995. godine (kada je kanton i osnovan) do danas.

U svom govoru, premijer Munib Husejnagić obrazložio je odluku Skuštine Kantona o ustanovljavanju Dana Zeničko-dobojskgo kantona, kazavši  da je 29. avgusta 1189. godine napisana Povelja bosanskog Kulina bana Dubrovčanima o prijateljstvu i slobodi trgovine u Bosni. Ona predstavlja najstariji očuvani bosanski državni dokument i najstariji državni dokument kod svih južnoslovenskih naroda te spada u red nazjanačjnijih dokumenata kulturne povijesti južnih Slavena. Obzirom na ovakvu istorijsku važnost ovog pisanog dokumenta za državu Bosnu i Hercegovinu, a imajući na umu činjenicu da se čitava poznata djelatnost Kulina bana odvijala upravo ovdje, na prostorima našeg Kantona, gdje je Povelja i napisana, sasvim je prirodno da se dan 29. avgust, datum pisanja Povelje obilježava kao Dan Zeničko-dobojskog kantona.

Premijer Husejnagić podsjetio je na hronologiju osnivanja Kantona te njegove bivše premijere, guvernere i predsjedavajuće Skupštine. Osvrnuo se i na aktuelnu političku, privrednu i društvenu situaciju. Nakon govora premijera, članovi Kamernog simfonijskog orkestra, Amila i Amir Muharemović i glumci Bosanskog narodnog pozorišta, Faketa Salihbegović-Avdagić i Mugdim Avdagić izveli su prigodan umjetnički program. Ovim je završen svečani dio sjednice, a poslanici su potom nastavili sa radnim dijelom sjednice, premea usvojenom dnevnom redu. 

Prenosimo premijerov govor u cjelosti: 

Dame i gospodo,

Cijenjeni gosti, uvaženi zastupnici u Skupštini, kolege ministri, poštovani predstavnici medija

Srdačno vas pozdravljam!

Danas je Dan Zeničko-dobojskog kantona ustanovljen odlukom Skupštine  sedmoga maja ove godine. Većinskom odlukom zastupnika u Skupštini 29. avgusta je proglašen za ovaj praznik kada je istog datuma 1189. potpisana  Povelja bosanskog Kulina bana. Povelja predstavlja najstariji očuvani bosanski državni dokument i najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država. Pisana je na starobosanskom jeziku, bosanskim pismom- bosančicom. Ovaj naš -  Zeničko-dobojski Kanton,  formiran je u političkom smislu kao integrativno tkivo, koje je poslije ratnih događanja napravilo društveni balans za prelazak za mirno prestrukturiranje vlasti. Po prvi put Zeničko-dobojski kanton pominje se u Vašingtonskom sporazumu 1994.godine kao jedan od deset kantona koji su činili Federaciju BiH. Kasnije kantonalno ustrojstvo Federacije je potvrđeno 1995.godine Dejtonskim mirovnim sporazumom. Istorijski i teritorijalno postavljen kao središnjica zemlje ranjene ratom i umorne od neslaganja -   Kanton kao društveno-politička zajednica je, treba to priznati, po mnogo čemu u teškim i nesigurnim vremenima, bio svijetla tačka u državi BiH po raznim aspektima. Aneksi Dejtonskog mirovnog sporazuma, bez obzira na teškoće, vrlo često uz materijalnu oskudicu, programski su realizovani. Moram kazati da su u temelju svega bili ljudi koji su svojim pristupom i riješenošću da kanton više kao administrativna cjelina nego prirodna, logična i ekonomski funkcionalna cjelina  uspije u svojoj misiji obilježili vrijeme iza nas, a što nije bilo nimalo lako ni jednostavno. Zeničko-Dobojski kanton je osnovan na osnivačkoj Skupštini održanoj 20.09.1995.godine kada je usvojen i Ustav ZDK-a. Za prvog predsjednika Kantona-guvernera izabran je Bedrudin Salčinović, a za prvog predsjedavajućeg Ahmet Aličić iz općine Doboj-jug koji nažalost nije više među živima. Zato koristim ovo mjesto u svome obraćanju na današnjoj svečanoj Skupštini, da vas pozovem da svako na svoj način, odamo poštu onima koji nisu više sa nama i koji su na različite načine stvarali ovu zemlju

ODAVANJE POŠTE

Dame i gospodo!

Dozvolite mi da podsjetim na imena predsjedavajućih Skupštine Zeničko dobojskog kantona u ovom vremenskom razdoblju od kada egzistira ZDK: gospodin Šefik Džaferović, g.Zoran Marković, g. Husejin Smajlović, g.Besim Spahić,g. Sejad Zaimović i g. Miralem Galijašević. Neizbježno je ovom spisku pridodati najprije dva guvernera Bedrudina Salčinovića i Mugdima Hercega, a potom premijere gospodu: Vehida Šahinovića, Hamdiju Kulovića, Vahida Heću, Nedžada Polića, Miralema Galijaševića i Fikreta Plevljaka. Kantonu je predhodio kao oblik vlasti Okrug koji je u ratu uspostavljen na slobodnim teritorijama na čijem čelu su bili gospoda: Hasib Hodžić, Sulejman Haračić i Ferid Alić. Oni su vodili Kanton koji je bio i ostao izvorno najjači po industrijskoj proizvodnji, apsolutni lider po izvozu, broju zaposlenih u industriji, ali zbog svega toga i žrtva koja je plaćala ceh kroz najmanje plaće u Federaciji što je i danas evidentno.  Da li je vrijeme i koliko vremena za svečane govore imamo -  pitanje je bez konkretnog odgovora, ali nalaže zaslužan otklon prema današnjem datumu. Krenemo li od toga, da u baštini Zeničko-dobojskog kantona imamo puno kulturno-historijskih spomenika koji svjedoče o tradiciji državnosti i države poput utvrda kao što su Bobovac,  Vranduk, tvrđave iznad Maglaja i Tešnja, stećci Mile u Visokom, samostan Kraljeva Sutjeska, manastir Vozućica, mnogi objekti i spomenici iz perioda Osmanskog carstva – onda se i o kulturno-istorijskoj baštini može s ponosom govoriti. Praznici su da se slave i obilježavaju. Mi smo se odlučili za ovo drugo. Obilježiti na dostojan način datum koji je i ozakonjen u našoj praksi. Ne baš skladna situacija na političkom planu uslovljena ponajprije nacionalnom i stranačkom podjeljenošću, a nerijetko i pojedinačnim ili grupnim interesima, dovode nas najčešće u situaciju neefikasnosti, uslovljavanja koje rezultira nejedinstvom čak i oko stvari i tema oko kojih, intimno, imamo isto mišljenje. Svi ćemo se složiti oko važnosti uloge kantona u ustrojstvu ferderalne vlasti i zbrinjavanju blizu devet hiljada budžetskih korisnika koji iz tog izvora dobijaju plaću. Oko staranja za preduzeća kojima upravlja Kanton, više hiljada udruženja građana odnosno nevladinih udruga, sportskih saveza, klubova i drugog takođe su značajno materijalna obaveza za ovaj nivo vlasti. Sa pozicije premijera koji je na ovoj funkciji tek dva mjeseca, sagledao sam situaciju koju smatram i ozbiljnom i bremenitom. Pokušaji da izbalansiramo finansijsku situaciju povećanjem dohodovne strane na uštrb potrošnje jednostavno su sizifovski posao kojeg svakodnevno stižu nove obaveze koje se opet gomilaju na stare tako da se minus povećava gotovo filmskom brzinom. Pokušavamo, da barem u sferi unutrašnje potrošnje zaustavimo neka izdvajanja koja su prvo nepotrebna, a drugo za ovaj društveni trenutak u najmanju ruku nemoralna. Radi se o obustavljanju plaćanja rada u komisijama što je do sada odnosilo ma koliko neko mislio neznatna, ali bez obzira na količinu – ozbiljna davanja onima koji su te poslove, uz redovnu plaću iz budžeta , u redovnom radnom vremenu dobijali i za taj rad. U cilju smanjivanja administrativnih barijera i troškova prema privredi i građanima , intenzivno radimo na izmjeni 217 akata iz nadležnosti kantonalne uprave. Dalje, upotrebu službenih automobila dovodimo u nivo neophodnosti i racionalnog korištenja. Radimo na izmjeni Pravilnika o plaćanju troškova prevoza uposlenika gdje ima jako puno zloupotreba. Otvorili smo razgovor sa sindikatima. Polako, ali ozbiljno približavamo se pravom značenju termina socijalni dijalog. Oživjeli smo ekonomsko-socijalno vijeće s kojim izvjesno vrijeme radimo na iznalaženju načina da pomognemo poduzetništvu. Otvorili smo razgovor o projektu povoljnog kreditiranja malih i srednjih preduzeća kojima će uz minimalnu kamatu i realan grejs-period biti obezbijeđena sredstva u cilju njihovog jačanja i efikasnijeg poslovanja. Upravo smo sa ekonomsko-socijalnim vijećem i sindikatom izradili kriterije kreditiranja koji u prioritete stavljaju firme proizvodnog karaktera i izvozne orijentacije.  Ma kakva bila naša politička ubjeđenja mi KONAČNO moramo shvatiti da ovu državu, uz sve njene slabosti , možemo samo privrednim jačanjem izvesti na zelenu granu. Više je od 20 godina demokratskih promjena. Prošle su dvije decenije koje nam ne dozvoljavaju da greške pravdamo tako što ćemo kazati da smo zemlja  u tranziciji... Mnogo vremena smo potrošili. Međunarodna zajednica još uvijek ima strpljenja s nama. Narod još uvijek ima strpljenja. Možda ću vas sada opteretiti sa nekoliko naizgled nevažnih podataka iz svakodnevnice, ali ću ih ovdje iskoristiti kao ilustraciju stanja u našem okruženju. Samo u sali za sastanke u  48 radnih dana održano je 69 susreta, osim sjednica Vlade i više od 40 redovnih radnih dogovora. Prema kabinetu premijera upućeno je više od 140 pisama, uglavnom zahtjeva za prijem i traženja materijalne pomoći. Kada su sastanci u pitanju bili su to susreti različitog sadržaja , ali se kroz njihov karakter i te kako može ocjenjivati aktuelnost i težina trenutka u kojem živimo.Najviše je onih oko plaćanja redovne aktivnosti klubova, udruženja, organizacija i preduzeća, vrlo često su ti susreti proistekli iz individualne želje pojedinaca da s nekim iz vlasti razgovaraju da se požale, da upozore na probleme, nepravde i slično, da pokušaju dobiti posao. Razgovarao sam  sa pojedincima, imao razgovore sa privrednicima, sa političkim saradnicima i onima koji to nisu. Svi govore o teškoj ekonomskoj situaciji, opterećenosti gospodarstva, neučinkovitosti vlasti. Mnogi donose bukete kritika, a malo rješenja se nudi Zabrinjavajuće je da u ovoj statistici  sa zainteresovanim investitorima po nekim projektima imao tek deset susreta. Razgovori su uglavnom informativne prirode, a moram priznati da  smo prepoznali i dolaske firmi tipa tašna-mašna. Znam iz redovnih kontakata da ništa drugačije nije ni u općinama kod mojih kolega načelnika. Zato nam današnji dan kada obilježavamo Dan kantona, nalaže da se sa puno samokritike i što manje sujete suočimo sami sa sobom, sa svojim učinkom kada je ova zemlja u pitanju i odgovorimo sebi na pitanje: Koliko smo učinili da joj bude bolje?  Dan kantona je novost u našoj političkoj praksi. Iskoristimo ga upravo za traženje pravog odgovora na takvo pitanje, ali da pri tome u prvom planu imamo istinu da narod teško živi, da nam privreda stagnira i da pod hitno moramo to mijenjati. A kako mijenjati – valja nam naći načina i to tako da u cilju boljitka, ponekada uklonimo stranačke barijere i nacionalne interese i da zarad opšteg dobra činimo ono što je najbolje za one koji su dali glas ovakvoj vlasti kakvu imamo.

Dame i gospodo, zastupnici, cijenjeni gosti i predstavnici medija.

Završiću svoje obraćanje datumski prikladnom čestitkom svim osnovcima, srednjoškolcima i studentima pred početak nove školske godine koja starta u ponedjeljak drugog septembra. Zbog njih i za njih valja nam još puno raditi, biti još bolji, praviti im prihvatljiviji ambijent za budućnost u kojoj će oni biti  kritičari svega ovoga što mi danas radimo. Zato je naša obaveza na poslu koji nam je povjeren još veća i ozbiljnija!

Hvala vam i još jednom svima zajedno čestitam Dan zeničko-dobojskog kantona!