Bh. atletičar Hamza Alić hicem od 20,34 metra osvojio je srebrnu medalju u bacanju kugle. Istovremeno – zadovoljan rezultatom i ogorčen na političare države koju je predstavljao na Evropskom takmičenju.

 

- Treba da ostvarite neki rezultat pa da bi vas neko možda pozvao, čestitao vam neki vaš uspjeh, ali, od tog se ne živi, od čestitki. Nema tog čovjeka za koga ja mogu, kada je u pitanju državni nivo, da kažem – taj mi je pomogao, ili – taj mi je platio pripreme. Taj ne postoji - kazao je on.

 

Osim čestitki, fotografisanja i obećanja, Hamza ništa nije dobio po povratku u državu. Poređenja radi, za srebrenu medalju, Alić bi u susjednoj Srbiji dobio stan, 20 hiljada eura, te doživotnu penziju u iznosu od 700 eura. U Bosni i Hercegovini nema ništa. Država ga ne finansira, a lokalna vlast s vremena na vrijeme uplati nešto novca.

 

- Ja ne mogu sebi masažu da priuštim. Ja ne znam kada sam imao masažu, a kamoli da imam ljekara. Moja prehrana je onakva kakvu ja sebi mogu da priuštim. Nekad je to ona najobičnija hrana k'o što jedu svi ljudi, nekad sebi mogu da priuštim nekog mesa...“

 

Okrutna bh. stvarnost i bahatost političara diskvalifikovala je bh. nordijce Tanju Karišik i Mladena Plakalovića, koji su sjajnim rezultatima izborili nastup u finalnim utrkama na Svjetskom prvenstvu. Tanja Karišik plasirala se na 6. a Mladen Plakalović na 9. mjesto.

 

- Drago mi je što sam ostvario ovaj rezultat, zadovoljan sam trkom, ali žao mi je što nisam ostao da se takmičim dalje, samo da vidim kakav bih bio u najjačoj kategoriji.“

 

Ovakvi rezultati dođu kao kazna za sportiste koji su mogli više nego što predviđa milostinja od 4500 eura, koliko je država dala za cijelu godinu Skijaškom savezu Bosne i Hercegovine. Za ostanak nordijaca još nekoliko dana u Valdifijemenu nedostajalo je 1500 eura.

 

- Tamo dolaze ostali treneri, čestitaju, i onda kad čuju da mi nećemo ostati, to je za njih možda veći šok nego za nas - kaže trener Dragan Jeftović.

 

Loša poruka države

 

Za razliku od današnjih vlasti, nekadašnja, zajednička država Jugoslavija itekako je ulagala sport. Tome svjedoči atletičar i rukometaš, Tuzlak Zlatan Saračević, prvak Evrope, Mediterana i Balkana. Ogorčen je odnosom bh. vlasti prema zaslužnim sportistima, ali i generalno prema sportu. Kaže da je u vrijeme kada je on igrao država mnogo više vodila računa o najboljim ambasadorima države - sportisitima.

 

- Imali smo sto dana priprema za nastupe za reprezentaciju i za evropska i svjetska takmičenja, a kao vrhunski sportisti, imali smo plaćeno penziono i zdravstveno osiguranje - navodi on.

 

Bosna i Hercegovina je propustila na stotine mladih, talentovanih sportista. Većina njih sada već brani boje drugih država na brojnim takmičenjima, a zauzvrat dobijaju sve ono što treba jednom sportisti da bi napredovao i ostvarivao dobre rezultate. Bahatim odnosom bh. političari tjeraju sport i sportiste van granica domovine u kojoj su se rodili, kaže sportski novinar Sinan Sinanović.

 

- Zato se bojim da je to jedna poruka koju su političari slali i šalju sportistima – da nije unosno baviti se promocijom države, nego da se čini sve kako bi se što više mladih ljudi usmjerilo od sporta i sportskih borilišta ka onim pošastima koje vrebaju i koje su, naravno, dodatni problem ovoj državi - ocjenjuje Sinanović.

 

Kakvo je stanje u bh. sportu, najbolje - smatra Sinanović - pokazuju sponzorski plakati tokom takmičenja.

 

- Vidimo da raznorazni šeici, druge kompanije, japanski giganti, ulažu u sportska borilišta, u sportiste, u sportske klubove u zemljama okruženja, dok ćete kod nas vidjeti na reklamama pored naših stadiona, arena, uz dužno poštovanje, buregdžinice, slastičarne, tvornice, manje ili veće, gipsa ili slično, a da reklame giganata, velikih oglašivača, vidite uglavnom na utakmicama Lige prvaka, odnosno na borilištima u svijetu.“

 

Bh. političari, bivši i sadašnji, uništili su privredu. Autoput grade decenijama, a na biroe za zapošljavanje otjerali su više od pola miliona ljudi. Samim tim pokazali su da ne brinu za državu. Kako će takvi političari brinuti o sportu, a još manje o pojedincima, koji su zastavu ove države pronijeli kroz svijet, te je predočili ljudima koji vjerovatno nikada nisu ni čuli da negdje, na Balkanu, postoji mala država po imenu Bosna i Hercegovina.