16 April 2021
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
utorak, 14 Januar 2014 04:39

Zemaljski glasnik: o vladarima

Zahvaljujući Goethe Institutu i izdavačkoj kući "Vrijeme" objavljujemo čuveni politički pamflet Georga Büchnera, prvi put objavljen 1834. godine, svjež i sasvim aktuelan i danas. Sve sličnosti s akterima političke scene u BiH su namjerne
 Pisao: Georg Büchner

PRVA OBAVIJEST

Darmstadt, juli 1834. godine

Uvodni izvještaj

Neka ovaj letak obznani istinu zemlji hesenskoj, ali na vješalima vješaju onog ko govori istinu; čak će i onog koji pročita istinu, krivokletnički suci možda kazniti. Stoga oni do kojih ovaj letak stigne treba da paze na sljedeće:

1) letak moraju pažljivo sakriti od policije izvan svoje kuće;
2) smiju ga podijeliti samo s vjernim prijateljima;
3) onima kojima ne vjeruju kao sebi smiju ga ostaviti samo potajno;
4) ako bi letak ipak bio pronađen kod nekog ko ga je pročitao, mora priznati da ga je upravo htio odnijeti okružnom vijećniku;
5) ko nije pročitao letak kad ga pronađu kod njega, naravno je bez krivnje.

Mir kolibama! Rat palačama!

Godine 1834. kao da se dokazuje da Biblija sadrži laži. Kao da je Bog stvorio seljake i zanatlije petoga dana, a kneževe i otmjenu gospodu šestoga dana, i kao da je ovima Gospod rekao: “Vladajte nad svom živinom koja gmiže ovim svijetom”, i kao da je seljake i građane ubrojio u crve.

Život otmjene gospode jedna je duga nedjelja; žive u lijepim kućama, nose elegantnu odjeću, imaju zadrigla lica i govore vlastitim jezikom; ali narod pred njima leži poput gnojiva na njivama. Seljak ide za plugom, a otmjeni gospodin hoda za njim i tjera ga s volovima za plugom, uzima zrno, a njemu ostavlja strnike. Život seljaka je dugi radni dan; tuđinci mu pred očima proždiru njegove njive, njegovo je tijelo veliki žulj, njegov je znoj so na stolu otmjenog gospodina.

Veliko Vojvodstvo Hesen ima 718.373 stanovnika koji državi godišnje daju oko 6.363.436 guldena, i to:

1) direktni porezi        2.128.131 fl.
2) indirektni porezi        2.478.264 “
3) domene            1.547.394 “
4) regalije            46.938 “
5) globe            98.511 “
6) različiti izvori        64.198 “
                6.363.436 fl.

Ovaj novac je krvava desetina koja se otkida od tijela narodu. Oko 700.000 ljudi se preznojava, stenje i gladuje za to. Ucjenjuju ga u ime države, tlačitelji se pozivaju na vladu, a vlada kaže kako je to nužno da bi se održao red u državi. Pa kakva je to moćna stvar: država? Ako određen broj ljudi živi u nekoj zemlji i ako postoje propisi ili zakoni prema kojima se svako mora ravnati, tada se kaže kako oni čine državu. Država su, dakle, svi; čuvari reda u državi jesu zakoni kojima se osigurava dobrobit svih i koji treba da proistječu iz volje svih. – Sada pogledajte šta se u Velikom Vojvodstvu napravilo od države; pogledajte šta to znači: održavati red u državi! 700.000 ljudi za to plaća 6 miliona, tj. od njih se pravi tegleća stoka i zaprežni konji da bi živjeli u redu. Živjeti u uređenoj državi znači gladovati i trpjeti mrcvarenje.

A ko su ti koji su uspostavili ovo uređenje i koji vode brigu da se to uređenje održi? To je vlada Velikog Vojvodstva. Vladu čine veliki vojvoda i njegovi najviši činovnici. Drugi činovnici su ljudi koje imenuje vlada da bi održavali to uređenje. To su cijeli legioni: državni vijećnici i viši vladini savjetnici, okružni upravitelji i okružni vijećnici, vjerski savjetnici i prosvjetni savjetnici, finansijski savjetnici i šumarski savjetnici i dr., sa cijelom armijom sekretara itd.

Narod je njihovo stado, oni su njegovi pastiri, muzari i mučitelji; oni su obučeni u kože seljaka, u njihovim je kućama ono što oteše siromahu; suze udovica i siročadi maslo su na njihovim licima; oni slobodno vladaju i opominju narod na ropstvo. Njima dajete 6.000.000 fl. nameta; a oni zato muku muče s tim da vladaju vama; tj. da ih vi hranite i da vam oni otimaju vaša ljudska i građanska prava. Pogledajte šta je žetva vašeg znoja!

Za Ministarstvo unutrašnjih poslova i održavanje pravde plaća se 1.110.607 guldena. Zauzvrat imate gomilu zakona koji su sastavljeni od proizvoljnih propisa iz svih vijekova, najčešće napisanih na stranom jeziku. Glupost svih prethodnih naraštaja u njima se prenijela na vas, pritisak kojem su podlegli na vas se preslikao. Zakon je vlasništvo jedne neznatne klase otmjene gospode i učenjaka koji sebi vlastitim spletkama dodjeljuju vlast.

Ova pravda tek je sredstvo koje služi da bi vas držali u redu i mučili komotnije; prema zakonima koje ne razumijete, prema načelima koja ne poznajete, oni izriču sudove koje ne shvatate. Ta pravda nepodmitljiva je zato što se trenutno dovoljno skupo plaća da joj nije potrebno podmićivanje.

Ali većina njezinih sluga prodali su se vlasti srcem i dušom. Njihove stolice za odmaranje stoje na gomili novca od 461.373 guldena (toliko iznose izdaci za sudove i troškovi borbe protiv kriminala). Frakovi, štapovi i sablje njihovih nedodirljivih sluga okovani su srebrom od 197.502 guldena (toliko stoji policija općenito, žandarmerija itd.). Pravda u Njemačkoj već vijekovima je kurva njemačkih vladara. Svaki korak do nje morate popločati srebrom, a siromaštvom i ponižavanjem kupujete njezine presude.

Sjetite se poreznih pečata, sjetite se svog klanjanja u kancelarijama i svog dežuranja pred njima. Sjetite se sudskih pristojbi za pisare i sudske poslužitelje. Smijete tužiti svog komšiju koji vam ukrade krompir, ali se samo probajte požaliti zbog krađe koju država svakodnevno počini nad vašim vlasništvom u ime nameta i poreza da bi se legija beskorisnih činovnika tovila vašim znojem; kukajte zato što ste prepušteni samovolji nekoliko debelih svinja i što se ta samovolja zove zakon, kukajte jer vi ste zaprežno kljuse države, kukajte zbog svojih izgubljenih ljudskih prava.

Gdje su sudovi koji će prihvatiti vašu tužbu, gdje sudije koji bi pravedno presudili? – Okovi vaših sugrađana iz Vogelsberga koje su odvukli u Rokkenburg pružit će vam odgovor.1

A ako, konačno, neki sudija ili neki drugi činovnik od one šačice kojima su pravda i opće dobro draži nego njihov trbuh i nepravedno bogatstvo i želi biti savjetnik naroda, a ne njegov tlačitelj, onda i njega tlače najviši savjetnici kneza.

Za Ministarstvo finansija 1.551.502 fl.
Time se plaćaju finansijski savjetnici, viši i niži ubirači poreza, porezni činovnici. Za to se obračunava urod vaših njiva i broje se vaše glave. Zemlja vam se pod nogama, zalogaj među zubima oporezuje. Zbog toga gospoda u frakovima sjedi zajedno, a narod pred njom stoji go i pognut; stavljaju mu ruke na slabine i ramena i računaju koliko još može nositi, a ako su milostivi, onda su to tek onako kao kad se štedi stoka koja se ne želi previše zamarati.

Za vojsku se izdvaja 914.820 guldena.
Od toga vašim sinovima daju da odjenu šarenu odoru na se, stave pušku ili bubanj na rame, i svake jeseni pucaju naslijepo, pričaju kako gospoda s dvora i sinovi hrsuzi iz plemićkih porodica idu ispred djece poštenog naroda, s njima obilaze široke ulice gradova s bubnjevima i trubama. Za tih 900.000 guldena vaši sinovi moraju prisegnuti tiranima i čuvati stražu oko njihovih palača. Svojim bubnjevima nadglasavaju vaše uzdahe, svojim vam kundacima razmrskaju glavu ako se usudite i pomisliti da ste slobodni ljudi. Oni su zakonite ubojice koji štite zakonite razbojnike; sjetite se Södela2! Vaša braća, vaša djeca tamo su bili bratoubice i oceubice.

Za penzije 480.000 guldena.
Od toga se činovnici ugodno polože u svilu i kadifu nakon što su neko vrijeme vjerno služili državi, tj. ako su bili marljivi pomagači u redovito uspostavljenom mrcvarenju koje oni nazivaju redom i zakonom.

Za državno ministarstvo i državno vijeće 174.600 guldena.

Bit će da su sada najveće bitange valjda po cijeloj Njemačkoj najbliže kneževima, barem je tako u Velikom Vojvodstvu. Ako pošten čovjek i dospije u neko državno vijeće, riješe ga se. Kad bi sada pošten čovjek i mogao biti ili ostati ministar, bio bi, kako stvari u Njemačkoj stoje, samo marioneta kojom upravlja lutka vladara; a vladarom pajacem opet upravlja neki kamerdiner ili kočijaš ili njegova žena i njezin miljenik ili njegov polubrat – ili svi oni zajedno.

U Njemačkoj sada stvari stoje onako kako opisuje prorok Mihej, poglavlja Mih 7, V. 3 i 4: “Velikaši po svome hiru odlučuju i onda izvrću to među se. I najbolji među njima je kao trn, najpravedniji kao trnjak.” Trnje i trnjak morate skupo platiti!

Jer, nadalje, za dvor i dvorjane velikog vojvode morate platiti 827.772 guldena.

Ustanove, osobe o kojima sam do sada govorio, samo su sredstvo, samo su sluge. Ne čine ništa u svoje ime, ispod imenovanja za njihovu službu stoji L., to znači Ludwig po Božijoj milosti, a oni govore puni strahopoštovanja: “U ime velikog vojvode.” Ovo je njihov borbeni povik kad na dražbi prodaju vašu opremu, kad rastjeruju vašu stoku, kad vas bacaju u tamnicu. U ime velikog vojvode, kažu, a čovjek kojeg tako nazivaju zove se: nepovredivi, sveti, suvereni, kraljevsko visočanstvo.

Ali priđite tom sinu čovječijem i pogledajte kroz njegov plemićki kaput. Jede kad je gladan i spava kad je umoran. Gle, okotio se na svijet jednako go i mekan kao vi, a tvrdog i krutog ga iznesu kao i vas, pa vam opet drži nogu na šiji, ima 700.000 ljudi za svojim plugom, ima ministre odgovorne za sve što on čini, vladari vašim posjedom porezom koji raspisuje, vladari vašim životom zakonima koje donosi, oko sebe ima gospodu i gospođe plemenita roda koje nazivaju dvorjanima, a njegova božanska vlast prenosi se na njegovu djecu koju mu rode žene iz podjednako nadljudskih rodova.

Teško vama idolopoklonicima! – Isti ste kao i pagani koji se klanjaju krokodilu koji će ih rastrgati. Njemu stavljate krunu, ali to je vijenac od trnja koji sami sebi nabijate na glavu; dajete mu žezlo u ruku, ali je to zapravo šiba kojom vas kažnjavaju; smjestite ga na vaš tron, ali taj tron ustvari je mučenička stolica za vas i vašu djecu.

Knez je glava pijavice koja gmiže po vama, ministri su njegovi zubi, a činovnici njegov rep. Gladni želuci otmjene gospode kojoj dodjeljuje visoke pozicije su zvona za puštanje krvi koja stavlja zemlji. Ono L. ispod njegovih propisa žig je zvijeri kojoj se klanjaju idolopoklonici našeg vremena. Plemićki kaput je sag na kojem se dame i gospoda plemići s dvora u svojoj pohotnosti valjaju jedni na drugima – ordenjem i ešarpama prekrivaju svoje čireve, a na svoja gubava tijela odijevaju skupocjene odore. Kćeri naroda njihove su sluškinje i kurve, sinovi naroda njihovi lakaji i vojnici.

Otiđite nekad u Darmstadt i pogledajte kako se gospoda tamo provodi vašim novcem, pa onda pričajte svojim gladnim ženama i djeci kako se njihov kruh krasno primio u tuđim stomacima, pričajte im o lijepim haljinama obojenim njihovim znojem i ukrasnim trakama izrezanim iz žuljeva na njihovim rukama, pričajte im o velebnim kućama izgrađenim od kostiju naroda; a onda se uvucite u svoje zadimljene kolibe i saginjite se po vašim kamenitim njivama, kako bi i vaša djeca jednom mogla otići tamo da vide kad princ prijestolonasljednik želi s princezom prijestolonasljednicom pronaći izlaz za drugog princa prijestolonasljednika, i kroz otvorena staklena vrata vidjeti stolnjak s kojeg objeduje gospoda, i pomirisati lampe koje svijetle pomoću masti seljaka.

Vi sve to trpite zato što vam bitange govore da je “ova vlada od Boga”. Ova vlada nije od Boga, nego od samog oca laži. Ovi njemački kneževi nisu legitimni nosioci vlasti, nego su legitimnog nosioca vlasti, njemačkog cara, kojeg je nekoć narod vijekovima birao slobodno, prezirali i naposljetku čak izdali. Moć njemačkih kneževa proizašla je iz izdaje i krivokletstva, a ne iz izbora naroda, i zbog toga je njihovo biće i djelovanje prokleto od Boga; njihova mudrost je obmana, njihova pravda je mrcvarenje. Gaze zemlju i uništavaju bijednika.

Vi hulite Boga ako jednog od ovih kneževa nazivate pomazanikom Gospodnjim; to bi značilo da je Bog pomazao đavole i kao kneževe ih spustio na njemačko tlo. Ti su kneževi rastrgali Njemačku, našu dragu domovinu, cara kojeg su izabrali naši slobodni preci ti su kneževi izdali, i sada te izdajice i mučitelji zahtijevaju odanost od vas!

Ali carstvo tame približava se kraju. Još malo i Njemačka, koju sada tlače kneževi, ponovo će uskrsnuti kao republika s nosiocima vlasti koje je izabrao narod. Sveto pismo kaže: “Dajte caru carevo.” Ali, šta pripada tim kneževima, izdajicama? – Ono što je dobio Juda!

Za staleška predstavništva pokrajina 16.000 guldena.
Godine 1789. narod u Francuskoj je više bio sit toga da bude stoka svoga kralja. Ustao je i izabrao ljude kojima je vjerovao, i ti ljudi su se okupili i rekli da je i kralj samo čovjek kao i svi ostali, da je on samo prvi sluga države, da mora odgovarati pred narodom, i da, ako loše obavlja svoju dužnost, može biti kažnjen.

Onda su proglasili ljudska prava: “Niko rođenjem ne nasljeđuje neko pravo ili neku titulu ispred nekog drugog, niko posjedom ne stječe pravo ispred nekog drugog. Najviša moć leži u volji svih ili u volji većine. Ta volja predstavlja zakon, ona se obznanjuje putem staleških predstavnika ili predstavnika naroda, njih biraju svi, i svako može biti izabran; ovi izabranici iskazuju volju svojih birača, i tako volja većine među njima odgovara volji većine među narodom; kralj se samo treba brinuti za provođenje zakona koje oni donesu.”

Kralj je prisegnuo da će biti odan ovom ustavu; ali je pred narodom prisegnuo na neistinu i narod mu je presudio onako kako dolikuje izdajici. Onda su Francuzi ukinuli nasljednu kraljevsku čast i održali slobodne izbore novih nosilaca vlasti, na šta svaki narod prema razumu i Svetom pismu ima pravo. Osobe koje su trebale voditi brigu o provođenju zakonā imenovala je Narodna skupština, oni su činili nove nosioce vlasti. Predstavljali su vladu i zakonodavca kojeg je izabrao narod, i Francuska je postala republika.

No, ostali kraljevi su se užasnuli pred silom francuskog naroda; mislili su da bi svi mogli slomiti vrat preko prvog kraljevskog trupla i da bi se njihovi izmrcvareni podanici mogli probuditi od poziva na slobodu Franaka. Silnom ratnom opremom i silnim čudesima sa svih strana nasrnuli su na Francusku i velik dio plemića i otmjene gospode u zemlji digao se i pridružio neprijatelju. Tada se narod rasrdio i ustao snažan. Uništili su izdajice i smlavili kraljeve plaćenike. Mlada sloboda rasla je u krvi tirana, i pred njezinim glasom tresli su se tronovi i klicali narodi.

Ali Francuzi su sami prodali svoju mladu slobodu za slavu koju im je ponudio Napoleon, i uzdigli ga na carski tron. – Tada je Svemoćni dao da se careva vojska smrzne u Rusiji i istukao Francusku korbačom Kozaka, pa je ponovo Francuzima dao debele burbonske mješine za kraljeve da bi se Francuska preobratila s idolopoklonstva nasljedne vladavine kraljeva i služila onom Bogu koji je stvorio ljude slobodne i jednake. Ali kad je isteklo vrijeme njezine kazne i kad su hrabri ljudi u julu 1830. godine prognali krivokletnog kralja Karla X iz zemlje, tad se oslobođena Francuska ipak ponovo okrenula polunasljednoj monarhiji i s licemjerom Louisom Philippeom svezala sebi novu batinu.

Ali u Njemačkoj i cijeloj Evropi veselje je bilo veliko kad je deseti Karl svrgnut s trona, a potčinjene njemačke zemlje su se pripremile na borbu za slobodu. Tada su se kneževi savjetovali kako da umaknu gnjevu naroda, i lukavi među njima su kazali: “Hajdemo prepustiti dio naše moći kako bismo mogli zadržati ostatak.” Stali su pred narod i rekli: “Želimo vam pokloniti slobodu za koju se želite boriti.” I tresući se od straha baciše im mrvice i govoriše o svojoj milosti. Narod im, nažalost, povjerova i pođe na počinak. – I tako Njemačku prevariše poput Francuske.

Jer šta su ti ustavi u Njemačkoj? Tek prazna slama iz koje su kneževi za sebe istresli zrna. Šta su staleška predstavništva naših pokrajina? Tek spora zaprežna kola koja se doduše mogu jednom ili dvaput ispriječiti grabežljivosti kneževa i njihovih ministara, ali od kojih nikako ne možete izgraditi utvrdu njemačke slobode.

Šta su naši izborni zakoni? Tek povreda građanskih i ljudskih prava većine Nijemaca. Sjetite se Izbornog zakona u Velikom Vojvodstvu prema kojem ne može biti biran niko ko nije veoma bogat, ma kako čestit i dobronamjeran bio, ali zato može Grolmann koji vas je htio pokrasti za ona dva miliona.

Sjetite se Ustava Velikog Vojvodstva. – Prema njegovim članovima, veliki vojvoda je nedodirljiv, svet i bez odgovornosti. Njegova je čast nasljedna u njegovoj porodici, ima pravo da vodi ratove i apsolutno raspolaže vojskom. On saziva staleška predstavništva pokrajina, odgađa njihova zasjedanja ili ih raspušta. Staleži ne smiju predlagati zakone, oni moraju moliti za svaki zakon, a knezovoj volji bezuvjetno ostaje prepušteno da li će ga usvojiti ili odbiti. U njegovim rukama i dalje je gotovo neograničena moć, jedino ne može donositi nove zakone i raspisivati nove poreze bez saglasnosti staleža.

Ali dijelom se ne osvrće na tu saglasnost, dijelom su mu dovoljni stari zakoni koji su rezultat moći kneževa, pa mu zato novi zakoni nisu ni potrebni. Ovakav ustav je jad i čemer. Šta očekivati od staleža koji su vezani za ovakav ustav? Sve i da među izabranicima nisu izdajnici naroda i obične kukavice, da su među njima sve sami odlučni prijatelji naroda?! Šta očekivati od staleža koji jedva mogu odbraniti bijedne komadiće jadnog ustava!

– Jedino čemu su se uspjeli usprotiviti jesu ona dva miliona guldena koje je veliki vojvoda htio primiti na poklon od prezaduženog naroda da bi platio svoje dugove.

– Kad bi staleška predstavništva pokrajina Velikog Vojvodstva i imala dovoljno prava, i kad bi Veliko Vojvodstvo, ali samo i isključivo Veliko Vojvodstvo, imalo pravi pravcati ustav, ova divota ipak bi uskoro završila. Grabežljivci u Beču i Berlinu ispružili bi svoje krvničke kandže i potpuno bi zatrli tu malu slobodu. Cjelokupan njemački narod mora se izboriti za slobodu. A to vrijeme, dragi moji sugrađani, nije daleko. –

Gospod je lijepu njemačku zemlju, koja je mnogim stoljećima bila najveličanstvenije carstvo na svijetu, dao u ruke stranim i domaćim mučiteljima, zato što se srce njemačkog naroda odmetnulo od slobode i jednakosti svojih predaka i od strahopoštovanja pred Gospodom, jer ste se vi bili odali idolopoklonstvu silnih sitnih gospodara, malih vojvoda i kraljeva palčića.

Gospod, koji je slomio šibu tuđinskog goniča Napoleona, rukom naroda razbit će i slike idola naših domaćih tirana. Istina je da se te slike idola sjaje od zlata i dragog kamenja, od ordenja i odlikovanja, ali u njihovoj unutrašnjosti crv ne umire, a njihove su noge od gline. – Bog će vam dati snage da polomite njihove noge čim se preobratite od zablude svog načina života i spoznate istinu:

“Da je Bog jedan i da pored Njega nema drugih bogova koji se daju nazivati visostima i najuzvišenijim, svetim i bez odgovornosti, da je Bog stvorio sve ljude slobodne i jednake u njihovim pravima, te da nijednoj vlasti Bog nije dao blagoslov osim onoj koja se zasniva na povjerenju naroda i koju je narod izričito ili prešutno izabrao; da nosioci vlasti u usporedbi s tim imaju vlast, ali ne i pravo nad nekim narodom, da je dakle samo od Boga kao što je i đavo od Boga, te da poslušnost jednoj ovakvoj đavolskoj vlasti vrijedi samo dotle dok se ne može slomiti njihova đavolska moć; da će onaj Bog Koji je jedan narod spojio jednim jezikom u jedno tijelo one velikaše koji ga rastrgaju i raščetvrte ili čak raskomadaju na trideset komada kazniti kao ubojice naroda i tirane, ovdje ovozemaljski a tamo dovijeka, jer Sveto pismo kaže: ‘Čovjek ne smije rastaviti što je Bog sjedinio!’, i da Svemoćni, Koji može stvoriti raj od pustoši, a zemlju jada i bijede ponovo može preobličiti u Raj, kakav je bila naša vrla Njemačka dok je njezini kneževi nisu rastrgali i izmrcvarili.”

Zato što je njemačko carstvo bilo trošno i truhlo, i zato što su Nijemci otpali od Boga i od slobode, Bog je dopustio da carstvo postane ruševina da bi ga podmladio u republiku. Jedno vrijeme je dao moć đavolskim anđelima da udaraju Njemačku pesnicama, dao je moć velikašima i kneževima upraviteljima tame, zlim dusima pod nebesima (Ef. 6), da bi mučili građane i seljake i sisali im krv i iz obijesti činili što im je volja sa svima onima koji ljube pravdu i slobodu više nego nepravdu i ropstvo. – Ali sada im je dosta!

Pogledajte to čudovište koje je Bog obilježio, kralja Ludviga Bavarskog, bogohulnika, koji čestite ljude prisiljava da kleknu pred njegovom slikom i koji dopušta krivokletničkim sucima da one koji posvjedoče istini osude na tamnicu; tu svinju koja se valjala u svim poročnim lokvama u Italiji, tog vuka koji sebi od krivokletničkih staleških predstavnika godišnje daje dodijeliti pet miliona za svoju dvorsku svitu, i onda upitajte:

“Je li to vlast kojoj je Bog dao blagoslov?”

Ha! I ti si, kažeš, vlada od Boga?
Bog daruje blagoslov;
Ti kradeš, mučiš, tamničiš,
Ti nisi od Boga, tiranine!

Ja vam kažem: on i njegovi suvladari prevršili su mjeru. Bog, Koji je Njemačku zbog njezinih grijeha kaznio ovim vladarima, ponovo će je izliječiti. “Oborit će trnje i šiblje i spaliti sve na gomili.” Izaija 27, 4.

Onoliko koliko će još narasti grba kojom je Bog obilježio tog kralja Ludviga, toliko će još moći rasti sramotna djela ovih vladara. Prevršili su mjeru. Gospod će im smrskati utvrde, a u Njemačkoj će ponovo procvjetati život i snaga kao blagoslov slobode. Kneževi su od njemačkog tla napravili jedno veliko mrtvačko polje, kako opisuje Ezekiel u 37. poglavlju: “Gospod me izvede usred doline pune kostiju, i gle, bijahu sasvim suhe.”

Ali, kako glasi riječ Gospodnja osušenim kostima: “Gle, žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete, i znat ćete da sam ja Gospod.” I riječ Gospodnja će se uistinu potvrditi i na Njemačkoj, kako kaže prorok: “Gle, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati, jedna uz drugu. – I duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge, vojska vrlo, vrlo velika.”

Onako kako opisuje prorok, tako je do sada bilo u Njemačkoj: vaše su kosti osušene, jer je poredak u kojem živite obično mrcvarenje. Šest miliona u Velikom Vojvodstvu plaćate šačici ljudi čijoj su samovolji prepušteni vaši životi i vaši posjedi, a isto kao vi čine i ostali u rascijepanoj Njemačkoj. Vi ste ništa, nemate ništa! Vi ste obespravljeni. Morate dati ono što vaši nezasiti tlačitelji zahtijevaju i nositi ono što vam natovare. Dokle god seže pogled tiranina – a Njemačka ih ima trideset – zemlja i narod se suše. Ali ono što napisa prorok, to će uskoro biti u Njemačkoj: dan uskrsnuća neće izostati. Na mrtvačkom polju će se micati i šuštat će, i bit će velika vojska novooživljenih.

Dignite pogled i prebrojte hrpicu vaših tlačitelja koji su samo jaki od krvi koju vam sisaju i od vaših ruku koje im bezvoljno posuđujete. Njih je možda 10.000 u Velikom Vojvodstvu, a vas je 700.000, i tako se broj naroda prema njegovim tlačiteljima odnosi i u ostatku Njemačke. Istina je da prijete naoružanjem i kraljevskim šibama, ali ja vam kažem – ko podigne mač protiv naroda, taj će poginuti od mača naroda. Njemačka je sada mrtvačko polje, uskoro će biti Raj. Njemački je narod jedno tijelo, vi ste jedan ud toga tijela. Svejedno je gdje će tobožnji leš početi da se trza. Kad vam Gospod svoje znakove daje kroz ljude kojima narode iz robovanja vodi u slobodu, vi tada ustanite, i cijelo će tijelo ustati s vama.

Dugo ste se godina saginjali na trnovitim njivama ropstva, a jedno ljeto ćete se znojiti u vinogradu slobode i bit ćete slobodni do hiljaditog naraštaja.

Cijeloga dugog života kopali ste zemlju, sada svom tiraninu kopate grob. Izgradili ste utvrde, onda ćete ih srušiti i izgraditi kuću slobode. Tada svoju djecu možete slobodno krstiti vodom života. A dok vas Gospod ne pozove svojim glasnicima i znakovima, budite budni i pripremite se duhom i molite se i sami i naučite svoju djecu da se mole:

“Gospode, šibu naših goniča slomi, i neka kraljevstvo Tvoje dođe kod nas – kraljevstvo pravednosti. Amen.”

NAPOMENE

Nastanak i građa

Napisano između marta i jula 1834. Prvi put objavljeno u Darmstadtu (recte Offenbach), u julu 1834. godine, drugo izdanje Darmstadt (recte Marburg), novembar 1834.
Rezultat Büchnerovog političkog sazrijevanja još od strazburških dana. Već tada se u njemu, pod utjecajem francuske ranosocijalističke literature, a što pokazuju svjeodačanstva iz pisama, javlja ideja da je borba klase onih koji ništa ne posjeduju protiv posjednika jedini put ka uklanjanju mehanizama izrabljivanja i društvene nepravde. Konkretan plan za nastanak ovog teksta Büchner je skovao u početnoj fazi u dogovoru s Friedrichom Ludwigom Weidigom, koji mu je pomogao u sakupljanju materijala i statističkih podataka o Hesenskom velikom vojvodstvu, pomoću kojih Büchner nastoji dokazati ekonomsko izrabljivanje seoskog stanovištva.


(prijevod Ivana Nevesinjac)

(zurnal.info)