22 Novembar 2019
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
subota, 01 Novembar 2014 01:49

Kako je Dimon pobjegao iz BIH

Prošlo je 15 godina i pet mjeseci otkad je iz Kaznenopopravnog zavoda Sarajevo pobjegao opasni kriminalac i terorista, Francuz Lajonel Dimon (Lionel Dumont, 43), a sve okolnosti ovog bijega, ni nakon toliko vremena, još nisu razjašnjene. Dimon je u BiH  osuđen na 20 godina zatvora zbog pljačke benzinske pumpe u zeničkom naselju Raspotočje 1997. godine, gdje je jedan policajac ubijen, te zbog napada na prodavnicu oružja “Autotech” u Zenici, kada je smrtno stradao čuvar radnje.

 

Prešao na islam

 

Osobe koje su učestvovale u istrazi nerado i sa strahom pričaju o bijegu i Dimonu iako se on od 2003. godine, kada je lociran i uhapšen u Njemačkoj te izručen Francuskoj, nalazi iza rešetaka, gdje služi kaznu zatvora od 30 godina. Oni koji su i htjeli nešto kazati, pristali su pod uvjetom da im ne objavimo identitet, jer su mnogi mišljenja da pojedinci u najmoćnijim bošnjačkim strukturama itekako nisu htjeli da Dimon, koji je ranije prešao na islam, bude odveden na saslušanje u Francusku zbog svega što je znao. No, potjernica za Dimonom zbog bijega iz zatvora je, kako nam je kazao Kenan Kapo, sadašnji direktor KPZ-a Sarajevo, još na snazi. Naime, Dimon je u Kantonalnom sudu u Zenici s Moludom Bugelanom (Mouloud Boughelan) 16. jula 1997. godine osuđen na 20 godina zatvora. Prilikom hapšenja Dimona i Bugelana u Zenici ubijen je treći iz "arapske grupe" Abdulah Bedr alias Biniam Zeferini, a ranjen je pripadnik MUP-a ZDK Muris Fetić. Dimon je iz neposredne blizine pucao na njega iz automatske puške.

 

U KPZ-u Zenica Dimon je bio do oktobra 1998. godine, kada ga je u zatvorskoj kupaonici jedan osuđenik udario drvenom letvom. Uskoro se Dimon osvetio napadajući tog osuđenika metalnom šipkom i nanoseći mu teške tjelesne povrede. Osuđenik se do dolaska stražara uspio spasiti zatvaranjem u jednu prostoriju. Zatvorska uprava u Zenici procijenila je da je život osuđenika koji je napao Dimona u kupaonici u opasnosti te je predložila Ministarstvu pravde FBiH da Dimon bude premješten iz Zenice. Odlučeno je da bude prebačen u sarajevski zatvor iako tako opasnom kriminalcu tu nije bilo mjesto. U dopisu od 16. novembra 1998. godine, kako su mediji tada pisali, Esad Osmanbegović, tadašnji upravnik KPZ-a Sarajevo, Ministarstvu pravde u Sarajevu napisao je:

 

- Sigurnosno stanje u odjeljenju osuđenih posebno je otežano premještanjem po službenoj dužnosti iz Kaznenopopravnog doma u Zenici u ovaj zatvor osuđenog Lionela Dumonta. Poduzete su adekvatne mjere kontrole, što se negativno odrazilo na ostale osuđene osobe. Mišljenja smo da osuđene osobe kategorije Lionela Dumonta ne mogu izdržavati kaznu zatvora u ovakvoj ustanovi, već u posebnom odjeljenju zatvorene kaznenopopravne ustanove, što je i precizirano novim Zakonom o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija u pogledu izvršavanja dugih vremenskih kazni, u trajanju od 20 do 40 godina. Tadašnjem upravniku sarajevskog zatvora ipak nije uspjelo da ovog teroristu vrati u zenički zatvor. Štaviše, na sjednici Vlade Federacije BiH 3. decembra 1998. godine Esad Osmanbegović je razriješen dužnosti, a za novog upravnika sarajevskog zatvora postavljen je Muhamed Agić, dotad radnik Federalnog MUP-a. Prema pisanju medija, Dimon je u sarajevskom zatvoru imao izvjesnu slobodu. Telefonirao je, primao posjete i pričao na francuskom jeziku s određenim osobama, a da to nije snimano niti je ikada prilikom posjeta bio prisutan i prevodilac. Godinama kasnije kada se istraživao njegov bijeg, posumnjalo se da je upravo na taj način organizirao svoj bijeg.

 

Dimonu, koji je slabo poznavao grad, trebao je neko iz Sarajeva da bi ga nakon bijega iz zatvora odveo na sigurnu lokaciju. Za saučesnika je odabrao Edina Džihana, koji je 2. aprila 1999. godine došao na izdržavanje tromjesečne kazne zatvora. Mladiću s Dobrinje to je bila druga zatvorska kazna u posljednje dvije godine. Francuski istražitelji očekivali su od vlasti u BiH da im 1. juna 1999. godine predaju Dimona, za kojim je Viši sud u Lilu raspisao potjernicu ujesen 1996. godine zbog terorističkih djela na području Francuske. Francuzi su Dimona teretili da je bio član "bande iz Rubea" (Roubaix gang), grupe kriminalaca optužnih za niz bombaških napada u Lilu, Francuska, 1996. godine. Ispitivanje Dimona za Francuze je bilo posebno značajno zbog mogućnosti da se u Bosni kriju neki od osumnjičenih za eksploziju u pariskoj podzemnoj željeznici u novembru 1996. godine. Upravo sposobnost Dimona da ilegalno i pod međunarodnom potjernicom prelazi iz Lila u Nicu, zatim Pariz i potom se preko Italije vraća u srednju Bosnu bila je u središtu istrage.

 

No, nekoliko dana prije nego što će francuski istražitelji doći po ovog teroristu, tačnije 26. maja 1999. godine, dogodio se prvi i jedini klasični bijeg iz sarajevskog zatvora u kojem su glavni akteri Lajonel Dimon i njegov saučesnik Edin Džihan.  Kako su mediji u to vrijeme pisali, tog 26. maja osuđenici su u sarajevskom zatvoru gledali prijenos finala Kupa šampiona u fudbalu između Bajerna i Mančester junajteda. Gdje su tačno bili stražari, jesu li gledali utakmicu s osuđenicima, iako to ne bi smjeli, ni nakon toliko godina, niko ne želi kazati. Dok su drugi osuđenici navijali za svog favorita, Dimon i Džihan su ostvarivali svoj plan te prilikom bijega te noći prošli i kroz kuhinju, koja je, mimo zatvorskih pravila, bila otključana. U medijima je tada pisano da su željezne rešetke presjekli, najvjerovatnije, aparatom koji im je dostavljen izvana te se prebacili u dio koji pripada sudskim institucijama. Prema ovoj zvaničnoj verziji, u prostorijama Suda u prizemlju zgrade skinuli su željeznu rešetku s prozora, a potom jednostavno išetali na sporednu ulicu. Od izvora bliskih tada istražnim organima saznajemo da se ni tada, kao ni sada, ne bi složili sa ovom zvaničnom verzijom događaja.

 

- Trebalo bi im duže vremena da isijeku te rešetke u zatvoru, a bili bi i bučni. To je moralo ranije biti pripremljeno, odnosno prerezano. U svakom bijegu iz zatvora imate pomagače izvana i unutar zatvora. Dimon je bio itekako opasan momak i istreniran. U to vrijeme su razne službe u našu zemlju ubacivale svoje pripadnike u interesu svoje službe. Neki od tih pripadnika, poput Dimona, su se odmetnuli. On je prešao na islam i postao pripadnik grupe ekstremnih džihadista. Džihan mu je, vjerovatno, trebao jer je poznavao Sarajevo, dok Dimon nije dobro poznavao ovaj teritorij te ne bi znao kuda krenuti nakon bijega - kazao nam je jedan od izvora koji je bio blizak istražnim organima u to vrijeme. On je dodao da nikada do kraja nije rasvijetljeno uz čiju je pomoć i kako tačno Dimon pobjegao te je naglasio da ga čudi da Dimon nakon bijega nije likvidirao Džihana.  

 

- Džihana je moglo spasiti samo to ako nije vidio nikoga od pomagača izvana i ako nije znao ko je Dimonu unutar zatvora pomogao - dodao je naš izvor. Džihan i Dimon pobjegli su na teritorij RS, odakle se Dimonu gubio svaki trag, dok je tri dana kasnije Džihan uhapšen u Sarajevu.

 

- Jedan od zatvorskih čuvara vidio je i prepoznao Džihana u tramvaju kod RTV doma. Uspio ga je uhvatiti i zadržati do dolaska policije - pojasnio nam je naš izvor. Zanimljivo je da je neposredno uoči bijega Dimon saznao da je šejh odobrio razvod njegovoj šerijatski vjenčanoj supruzi A. J. iz Zenice zbog razdvojenosti duže od šest mjeseci. Dimonu se, nakon bijega iz sarajevskog zatvora, izgubio trag naredne tri godine. No, prema pisanju japanske štampe, u julu 2002. godine infiltrirao se u Japan sa zadatkom da oformi mrežu El-Kaide. 


Lajonel Dimon alias Bilal ili Hamza rođen je 29. januara 1971. godine u Rubeu (Lil) u Francuskoj. Studirao je na Univerzitetu u Lilu. Postao je dobrovoljac za dugu prekomorsku službu u francuskoj vojsci. Dodijeljen je 4. puku prekomorske pješadije Perpinjan (Istočni Pirineji) 4. avgusta 1992. godine. Učestvovao je u francuskim trupama u UN operaciji "Vratiti nadu" u Somaliji. Dodijeljen je potom 5. puku prekomorskih mješovitih snaga u Džibutiju. Prešao je na islam, a u oktobru 1993. vratio se u Francusku.   Dimon je Parizu podnio zahtjev za angažman u nekoj nevladinoj humanitarnoj organizaciji u Bosni. Odlazi u Zagreb i postaje šef konvoja jedne nevladine organizacije u Bosni. U BiH dolazi u maju 1994., da bi do kraja 1995. godine pod imenom Abu Hamza bio u brigadi "El Mudžahid" u Zenici. U proljeće 1995. godine odlazi iz BiH u Francusku na odmor. Tokom druge polovine 1995. godine učestvuje u borbama u teslićkom i vozućkom kraju. Početkom 1996. godine, nakon vjenčanja s A. J., živi u Zavidovićima, potom u jednom selu kod Travnika te u Zenici. Nakon obračuna policije s jednom grupom u Rubeu 29. marta 1996., vjerovalo se da je Dimon ubijen, ali on 22 dana kasnije javlja porodici u Francuskoj da je ranjen u ruku. Učestvuje u napadu na benzinsku pumpu u Raspotočju u Zenici 15. februara 1997. godine. Sutradan saznaje za smrt policajca i napušta stan u Babinoj Rijeci u Zenici. Od 17. februara do 9. marta nije pouzdano utvrđeno njegovo kretanje. Uhapšen je 9. marta 1997. godine u stanu u ulici Armije RBiH broj 12 u Zenici, stan vlasništvo MUP-a BiH.

 

Za Dimona su francuski policijski i sudski izvori tvrdili da je pripadao radikalnoj islamskoj grupi "Hijra wa Takfir", ali je on to porekao u svom jedinom intervjuu koji je dao jednom novinaru u zeničkom zatvoru. Oružane pljačke u kojima su sudjelovali u Bosni Dimon i Bugelan su objasnili rekavši novinaru: "Nismo ni teroristi, ni ubice, samo smo pokušali da pomognemo, poput Robina Huda (Hooda), ljudima oko nas kojima je pomoć bila potrebna."

 

Avaz/Am. KOVAČ 

Povezani članci (by tag)