23 Juli 2019
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
srijeda, 01 Oktobar 2014 04:15

Jesmo li zaboravili rudare?

Pogibija pet rudara u Zenici mora biti prekretnica u poboljšanju sigurnosti njihovih kolega širom Bosne i Hercegovine, smatraju u sindikatu rudara ali i stručnjaci.

Jama u Raspotočju kod Zenice još uvijek je zatvorena i vjerovatno se rudari neće vraćati u postojeće otkope, kaže za Žurnal Sinan Husić, predsjednik Sindikata rudara Federacije. On kaže kako već postoje projekti i nezvanična obećanja za novi i sigurniji otkop.


- Već je urađen projekat Zapad Raspotočje, novo otkopno polje na dubini od 400 do 450 metara gdje vladaju kudikamo bezbjedniji uslovi rada – kaže Husić i dodaje da se čeka zvanična potvrda za ovaj otkop na kome bi radili sami rudari: Za njega je potrebna radna snaga i sigurno ih neće biti viška, može ih samo manjkati. Potrebno je od 10-12 mjeseci da bi se završila izrada svih pripremnih prostorija koje će omogućiti eksloataciju.

Husić kaže da je odmah nakon tragedije u Raspotočju kada je poginulo pet rudara poslana poruka svim uposlenicima ove jame.

- Mi smo u tim danima poslali jasnu poruku da ostat bez posla neće a raditi u boljim uslovima moraju – objašnjava Husić.

Porodice poginulih rudara već su dobile jednokratnu pomoć od po 10.000 maraka od Federacije. Husić objašnjava da će rudnik u Zenici obeštetiti porodice poginulih rudara. Također, sve supruge stradalih rudara koje to budu željele moći će se zaposliti u Rudniku mrkog uglja Zenica. Jednu takvu ponudu već je dobila jedna supruga stradalog rudara koja je hemijski tehničar. Njoj je ponuđeno radno mjesto u termoelektrani Kakanj, kaže Husić. Djeci ovih rudara obečana je stipendija a po završetku školovanje će imati priliku da se zaposle u rudniku.

- Taj zahtjev sindikata je obavezujući po upravu rudnika – kaže Husić i dodaje da će Sindikat na skoroj sjednici donijeti odluku kojom poziva sve uposlenike rudnika da se u korist porodica odreknu po jedne dnevnice i od toga se očekuje oko 70.000 maraka.


Posvetiti se sigurnosti rudara

Porodicama poginulih rudara u Raspotočju teško da će ikada biti lakše nego što je sada. Rudari su sahranjeni, dan žalosti je prošao. Vrijeme poštovanja nesreće treba zamijeniti postavljanjem pitanja o odgovornosti za njihovu smrt.

Premijer Federacije i direktor Elektroprivrede, Nermin Nikšić i Elvedin Grabovica, brzo su prešli iz raspoloženja žalosti u svečano raspoloženje. Spustili su se u jamu u rudniku Breza i pustili u rad novu mašinu koja bi trebala olakšati rad tamošnjim rudarima, povećati i proizvodnju i sigurnost. Nikšić je iskoristio i priliku da kaže rudarima kako im je obezbijeđen rad i da će za sve buduće nesreće biti sami krivi.

“I s novim čelom, tako su mi rudari rekli, povrede su moguće samo u slučaju njihove nespretnosti”, izjavio je Nikšić čime je valjda trebalo reći da su nesreće u Brezi moguće samo ako rudari budu nespretni i da će oni biti isključivi krivci jer im je sada obezbijeđeno sve što je potrebno za siguran rad.

Stručnjak za rudarstvo iz Tuzle, Edin Delić, za Žurnal kaže kako je ogorčen ovakvom izjavom premijera Nikšića.
- To graniči sa... da ne kažem sa čime, da ne koristim ružne riječi. Ja bih volio vidjeti tehnološko sredstvo danas u kome se povrede svode samo na ljudsku grešku. Ne govorimo o ljudskog greški nego o greškama ljudi koji operišu tim mašinama. Gdje su greške u održavanju? Besmisleno je. To nije vrijedno komentarisanja – kaže Delić, profesor i voditelj rudarskog odsjeka na Rudarsko-geološkom fakultetu u Tuzli, i dodaje kako je imao priliku biti u rudnicima sa najmodernijom opremom:

Povrede se dešavaju i tamo. Ne u tom intenzitetu.

Čelnik rudarskog sindikata Sinan Husić također smatra da ne postoji potpuna sigurnost za rudare.

- Ljudi kad to vide daju takve izjave, fascinirani time, pogotovo oni koji se ne susreću sa time. Podzemna eksploatacija uvijek sa sobom nosi rizik – objašnjava Husić ali i dodaje da ova investicija uveliko povećava sigurnost rudara:

Široko čelo u Brezi je nešto nejverovatno. Ja sam rudar i znam šta je to. Za jednu smjenu on može dati 8.000 tona uglja. Kliker iz stropa nema gdje proći od njegove silne podgrade koja je hidraulička. Nema boljeg širokog čela u Evropi. Sa nabavkom širokog čela su urađene dvije stvari – do uglja se dolazi na humaniji način a sigurnost na radu u tom čelu je na nivou najrazvijenih evropskih rudnika. To je recept i za druge rudnike. 

Husić tu misli i na jamu Raspotočje gdje je prije posljednjeg rata u BiH korištena širokočelna metode iskopavanja uglja.

- Kad investirate u opremu koja podiže proizvodni rezultat na viši nivo, automatizmom podižete i sigurnost na radu na viši nivo. Najisplativije investicije su u sigurnost na radu. Nikada nećete doći do kraja i reći da smo 100 posto sigurni. Uvijek postoji opasnost od nepredviđenih dešavanja – objašnjava Husić.

Oba naša sagovornika slažu se da posljednja tragedija mora konačno otvoriti brojna pitanja o sigurnosti rudara u jamama. Jedno od pitanja koje je najčešće postavljano odmah nakon tragedije jeste da li je moguće predvidjeti gorski udar što je najveći neprijatelj rudara u Zenici. Stručnjak za rudarstvo Edin Delić objašnjava prije svega šta je gorski udar. Mehanizam nastanka gorskog udara sličan je mehanizmu nastanka zemljotresa, objašnjava naš sagovornik. To je vještački izazvan potres.

- Kako je teško predvidjeti zemljotres tako je teško i predvidjeti sam trenutak gorskog udara ali kako za zemljotres znamo koje su seizmičke zone i uslove u kojima se pojavljuje tako otprilike znamo situacije u kojima se javlja gorski udar. Raspotočje je indicirano kao jama u kojoj je javlja i itekako može očekivati gorski udar, tu nema nikakve dileme.

Rudari pri kopanju u jami ostavljaju šupljine iznad i ispod kojih su krute stijene. Nakon određenog vremena stijene više ne mogu izdržati pritisak na sebi i dolazi do njihovog loma, objašnjava Delić i dodaje da je jedna od mjera zaštite zasipanje otkopanih prostora.

- To je jedna mjera ali jako skupa i kod nas se nigdje ne primjenjuje. Ne možemo reći da nema mjera. Njih ima ali je pitanje da li su one kod nas izvodive. Glavni fokus, kad već ne možemo spriječiti gorski udar, je da smanjimo posljedice gorskog udara – kaže Delić i dodaje kako jedna od mjera može biti predviđanje spašavanja u slučaju gorskog udara:

Ormari sa samospasiocima i komore za evakuaciju mogu pomoći da rudar preživi dugo koliko se to želi. Projektuje se za toliko koliko treba pomoći da dođe. Postoje mjere da se sve to smanji ali kod nas ne samo da se ne poduzimaju one mjere koje je teško poduzeti nego i mnoge koje su simbolične.

Loša sigurnost rudara nije povezana samo sa zeničkim već svim ostalim rudnicima u država, smatra ovaj stručnjak.

- To je sindrom blokiranja ljudi ispod zemlje ili nailaska otrovnih gasova nakon požara. Oni prolaze svoj put kroz rudnik i u trenutku kada naiđu na ljude oni su izloženi tome dok se to ne proventilira. Nigdje u BiH se ne primjenjuju mjere zaštite za takve slučajeve – kategoričan je Delić koji je imao priliku posjetiti Japan i uvjeriti se u njihove načine spašavanja rudara.

Japan je nakon nesreće u rudniku Mitsui Miike 1984. godine, kada je poginulo 83 rudara, donio niz propisa kojima se poboljšava sigurnost u jamama. Na svakih 200 metara ostavljaju ormariće sa opremom za komprimirani zrak, na radilištima moraju imati komore za evakuaciju i sklanjanje radnika gdje bi se osigurao vazduh iz boca i slično, objašnjava Delić.

Nakon rudarske nesreće u Čileu u Sjedinjenim Američkim Državama izdat je niz rudarskih propisa kojima se rudarima na radilištima mora osigurati vazduh, voda, hrana i prva pomoć za onoliko vremena koliko je potrebno da se sa površine dođe do njih.

- Na osnovu toga kako se može doći do ljudi projektuje se koliko resursa treba ostaviti ljudima a u našim jamama ćete rijetko gdje pronaći prvu pomoć. Čak ni to. To su stvari koje su dosta ozbiljne. U Federaciji još uvijek nije usvojen Zakon o zaštiti na radu. Mi radimo po Zakonu o zaštiti na radu iz bivše Jugoslavije. Većina tehničke legislative su iz bivše Jugoslavije. To još uvijek nije najveći problem. Problem je što je nekoliko novih propisa još gore od starih – kaže Delić.

Predstavnik rudarskog sindikata odgovornost za nedostatak prve pomoći vidi i u samim rudarima. Priznaje da se oprema nabavi i podijeli prije dolaska inspekcije ali da sami rudari počnu brzo zaboravljati na sigurnost.

- To moramo sami sa sobom. Ima tu našeg. Kad nam se nešto desi mi sve obezbijedimo i unesemo u objekat. Nakon mjesec i više i mi počnemo zaboravaljati. Ostavimo to za sobom kada odemo u drugi dio jame. Nadležni u rudnicima to moraju pratiti. Tu svi moramo zajedno voditi više računa – objašnjava Husić i dodaje da prva pomoć mora uvijek biti u blizini rudara: Znalo nam se desiti na rudnicima sa površinskom ekloatacijom da kada ode inspektor mi nemamo ništa, sami od sebe uzeli a sve bili pripremili. To je dio u kojem mi sami moramo više insistirati. Ako mu je kod kuće daleko mu je.


Odgovornost inspektora

Rudarski inspektori trebali bi biti prvi u osiguravanju sigurnosti rudara, smatra Delić, i sam sudski vještaj za rudarstvo. Međutim, “uloga rudarske inspekcije je takva da ona blokira provođenje racionalnih mjera na unaprijeđenju rudarstva”, tvrdi naš sagovornik

- Rudarski inspektor je po Zakonu o rudarstvu nadležan da nadzire mjere, barem jednom mjesečno obilazi i potpisuje knjigu nadzora i svojim potpisom konstatuje da su mjere ispunjene. Ako uoči nešto problematično može kazniti rudnik a može izreći mjeru da zatvori rudnik, privremeno ili trajno. Takva mjera je sada izdata za Raspotočje – objašnjava Delić ali upozorava na dio u kome inspektor nakon nesreće vrši uviđaj, između ostalog i svog potpisa: On će vršiti uviđaj svoje uloge u tom procesu. Zatim piše izvještaj na osnovu kojeg će tužilac odlučivati da li postoji odgovornost. Kada tužilac utvrdi da postoji odgovornost onda se inspektor javlja kao vještak na sudu i vještači dokument u kojem je njegov potpis. To jednostavno u krivičnom postupku ne može ići.

Ovaj stručnjak smatra da je problem i to što nemamo istinski nezavisnih istraga ali i odgovornosti na kraju procesa. Bio je dio tima koji je radio ponovnu istragu nesreće u Tuzli iz 1990. godine. Za nesreću u kojoj je stradala cijela smjena rudnika okrivljena su četiri čovjeka, jedan iz direkcije Kreke i tri iz rudnika.

- Kada smo otvorili izvještaj i takozvano stablo grešaka onda se vidjelo da ima puno više krivih ljudi a ne samo ova četvorica. Ne možemo u sistemu u kojem ništa ne valja naći jednog iz Raspotočja i njega osuditi jer je poginulo pet ljudi a pitanje je koliko je on mogao napraviti. O tome se radi. Kao vještak ću uvijek biti da se krivica raširi onoliko koliko su ljudi krivi. Ako u ovom slučaju ima krivice onda ne možete izbjeći inspekciju barem od pažljive analize da nije šta kriva. Da ni ja ne prejudiciram ništa – kaže Delić i dodaje da je često u prilici čuti žalbe rudarskih inžinjera koji se ne usuđuju ukazati na probleme: Ko je njemu osnovna pomoć u tome? Inspektor, čovjek koji treba da razumije problem i da naloži direktoru otklanjanje nedostataka. On nije kazneni organ tim stručnjacima nego je pomoć. A inspekcije to ne rade. Inspekcija je u službi ministarstava, pomoćnika ministara i tako dalje. Zbog toga imamo ovakvo stanje.


Sada je vrijeme za reformu

Svaka velika nesreća u razvijenim zemljama dovodi do ozbiljnih analiza propusta i reformi kako se slična nesreća nikada ne bi ponovila. U tome svakako prednjače SAD, zemlje Evropske unije i Japan. Delić kaže da mi ne učimo ni na tuđim niti sa svojim greškama.

- Moj originalni naslov teksta za Al Jazeeru je bio “Hoće li rudarskom krvlju biti ispisani novi propisi?”. Bio sam u Americi i tamo kažu da je najveći broj propisa pisan krvlju. Oni uče na ovakvim greškama. A mi ne učimo niti na vlastitim a ni na tuđim. Ja sam potencirao da mi moramo provesti reformu. Reformu koja će osigurati da se načela struke primjenjuju u rudnicima – kaže Delić i dodaje kako je u Americi moguće pronaći podatke o svim rezultatima istraga rudarskih nesreća što koriste i naši stručnjaci: Gdje to kod nas ima? Imamo samo nesuvisla objašnjenja za nesreće nakon rata. Nije dokazano ono što govore. Jednostavno mi smo u pat poziciji.

Rudari ne žele koristiti tragediju svojih kolega kako bi tražili bolje uslove ali se posljednja nesreća u Zenici jednostavno ne može prešutjeti, kaže Husić.

- I sada me jeza hvata, takvo nešto koristimo da bismo do kraja nekoga ubijedili da moramo brže rješavati probleme. Ružne je što ću to kazati. Niko ne mora pričati, svjesni smo da će se sve manje govoriti, a mi ćemo svaki dan govoriti. Najgore bi bilo ne pričati, sve gurnuti pod tepih, dići glavu u nebo i moliti boga da nam se ne ponovi – kaže Husić.

Stranački interesi direktno ugrožavaju sigurnost rudara, smatra Delić.

- Projektovane kosine na kopovima su napuštene. Potkopane su i samo čekamo da se sruči. Sve je dovedeno do apsurda. Rudarstvo je grana koja je očuvala i društvo i privredu. Ovo što radi privreda mislim da najprije može zahvaliti rudnicima.

On napominje da po Ustavu BiH Parlament ima pravo provoditi svoje istrage, pozivati svjedoke i donositi mjere, slično kao sud. Mehanizam sličan onome koga ima Kongres SAD-a kod nas nikada nije korišten a uz pritisak javnosti i opozicije mogao bi dovesti do poboljšanja sigurnosti rudara, smatra naš sagovornik.

- Ako se bude radilo u društvu ministara, pomoćnika i tako dalje ja mislim da je to izgubljena bitka i ne znam gdje će to otići.

Ovaj stručnjak za rudarstvo smatra da moramo promijeniti shvatanje pojma sigurnosti rudara. Umjesto čvrstog normativnog pristupa jednakog za sve rudnike, bolji način je takozvano upravljanje rizicima, tehnologija koja je danas postala standard, kaže naš sagovornik.

- Institucija koja ima opasna stanja mora imati registar, popisati ta stanja. Mora izvršiti analizu. Analizitari mehanizme i indikatore rizika. Čak i vlasnike rizika. U slučaju mogućnosti da rudari budu zarobljeni vi biste rekli rizik je zatvaranje prostorija i izolacija  ljudi. Šta je u tom slučaju opasnost – da ostanu bez kiseonika, voda... Koje su mjere? Stavi nekoliko kanistera vode, prvu pomoć. Ne radi se o velikoj pameti nego o novoj filozofiji. Mi sada imamo normativan pristup na rudnicima gdje se kaže ako ste uradili sve po propisima niste krivi. Ako ste stavili tablu da se ljudi ne smiju voziti trakom a oni se voze to je onda njihova odgovornost. To što se i vi vozite pa oni vidjeli od vas to vas amnestira odgovornosti jer ste vi stavili natpis. Upravljanje rizicima podrazumijeva da vi niste odgovorni ako to niste mogli spriječiti. Vi niste imali saznanja ili mogućnosti da to spriječite. To je potpuno novi pristup.



Jedan od pristupa Elektroprivrede koji se ne sviđa ni stručnjacima niti rudarima jeste način otkupa uglja.

Sinan Husić iz Sindikata rudara kaže kako rudari nisu zadovoljni otkupnom cijenom uglja. Na početku svake godine Elektroprivreda potpisuje ugovore sa rudnicima o cijeni uglja. Početkom 2014. godine rudnik u Kaknju nije prihvatio podizanje najniže skale kalorične vrijednosti, kaže Husić i tada su rudari dobili podršku Sindikata pa su cijene i kalorijske vrijednosti ostale iste.

- Mi ulazimo u fazu kada ne želimo cijenu. Koncern treba razraditi. U jednoj u faza dolazi do pripajanja rudnika. Nama je krajnji cilj da finalni proizvod bude kilovat. Svugdje na svijetu se vrši subvencionisanje proizvodnje – objašnjava Husić.

Delić kaže da se rudnici nalaze pod pritiskom zahtjeva za količinu uglja i to po svaku cijenu.

- Isto tako su rudnici pod pritiskom zahtjevima za količinu uglja po svaku cijenu. Plaćaju se penali ukoliko nije zadovoljena kalorijska vrijednost uglja. Ako je ugalj kvalitetniji to se ne nagrađuje – kaže Delić i dodaje da tu dolazi do problema sa laboratorijama.

Iako Kreka ima zvaničnu laboratoriju za utvrđivanje toplotne vrijednosti uglja, Delić kaže kako su ti rezultati osporavani u Elektroprivredi.

-  Ako se granična vrijednost uglja probije za 10-20 posto onda Elektroprivreda plaća znatno nižu cijenu rudnicima. To su strašne stvari. Ja sam samo potencirao zašto se naša oprema na fakultetima ne koristi. Nama su ubacili na silu tu obavezu akreditiranja kao da mi proizvodimo hranu u našim laboratorijama. Akreditacija jedne metodje je dvije do pet hiljada maraka i akreditira se u dvije godine. Mi sada u laboratorijama imamo 30 metoda. To je jednostavno nemoguća misija – objašnjava Delić i dodaje da je strancima njihova laboratorija sasvim ispravna i da je koriste:

Firma iz Zagreba dolazi na mjerenje prašine, urade mjerenje jer mi imamo certifikat proizvođača opreme i udari svoj pečat i proda to na našem tržištu. To je ludnica. Mi smo kroz dva projekta u zadnjih pet godina uložili milion i po do dva u naše laboratorije. One su baždarene i certificirane ali ne i u našem institutu i ne možemo za rudnike koristiti te laboratorije.


Rudari stavljaju tačku

Od kada su rudnici postali dio Elektroprivrede u njih je uloženo 157 miliona maraka. Do kraja 2014. godine ta će cifra narasti na 204 miliona. Ipak, iz spiska ulaganja koje smo dobili od Elektroprivrede jasno je da je većina novca uložena u povećanje proizvodnje a tek manji dio u poboljšanje sigurnosti rudara. Husić kaže da se stanje popravilo ali da još uvijek ima propusta.

- Popravilo se stanje ali imamo slabih tačaka. Jedna od njih je Raspotočje i Stranjani, nije se stiglo na sva mjesta. Treba nam novi plan. Zaokružujemo prvi proces dokapitalizacije, što je bila zakonska obaveza Elektroprivrede i već smo predstavili zahtjev da želimo novi plan ulaganja i dokapitalizacije – tvrdi Husić.

Edin Delić ne spori da se puno uložilo u rudnike ali i dalje neznatno u samu sigurnost rudara. Najviše se ulagalo u kamione, bagere, široka čela i mašine za izradu prostorija u rudnicima, kaže Delić.

- U sigurnost je ulagano u Kaknju u daljinsku detekciju i još nekim rudnicima ali su to minorna ulaganja u odnosu na ona u proizvodnju.

Iz Elektroprivrede će rado reći da kupovina širokog čela povećava sigurnost. Isto se odnosi i za renoviranja traka i prostorija u jamama. Međutim, od 157 miliona maraka tek se nekoliko stavki odnosi direktno na sigurnost rudara.

U rudniku Breza su nabavljeni izolacioni aparati i oprema za četu za spasavanje u vrijednosti od 300.000 maraka a u rudnik je ukupno uloženo 32 miliona maraka. U Đurđeviku je također nabavljen izolacioni aparat vrijedan 172.000 maraka. U rudnik je uloženo više od 16 miliona maraka.

U zeničkim rudnicima je također nabavljen izolacioni aparat u stanici za spašavanje vrijedan 100.000 maraka dok je u modernizaciju stanice za spasavanje uloženo više od 850.000 maraka. Nabavljeno je 600 izolacioni samospasilaca od gotovo 400.000 maraka a renovirana je elektrooprema za metanski režim rada u što je uloženo više od milon maraka. U rudnike je ukupno uloženo 25,5 miliona maraka.

U Kreku je uloženo 53,6 miliona maraka. Direktno na sigurnost rudara odnosi se remont samohodne hidraulične pregrade za nešto više od milion maraka.

Nedugo nakon rudarske nesreće u Raspotočju u javnosti se spominjala mogućnost potpunog zatvaranja jame u Raspotočju. Takvu mogućnost odbacuju i rudari ali i stručnjaci. Delić je kategorično protiv zatvaranja jame ali i uslovljavanja rudara sa dva izbora – zatvaranjem jame ili prihvatanjem rizika.

- Ja mislim da je nedopustivo da se razgovara na takav način. Mi nismo na pijaci pa imate jabuke po dvije marke ili nemojte kupiti. Imamo propise i standarde i njih moramo zadovoljiti. Rudari nisu u jamama samo zbog svojih plaća. Od rudara i ja primam platu. Ti ljudi nas hrane, ne samo sebe. Država ima obavezu da ih osigura. Ima obavezu da napravi barijeru politici – kaže Delić i poziva na prihvatanje odgovornosti:

Ja sam protiv zatvaranja rudnika. Svjestan sam i da se problemi koji su nastajali 30 godina ne mogu preko noći riješiti ali ovim izolacionizmom se neće nikako riješiti, ustupanjem od odgovornosti, dijaloga, stavljanjem glave u pijesak. Podobni eksperti su poharali rudarstvo.

Husić je siguran da niko od rudara neće ostati bez posla a da o zatvaranju jama mogu pričati samo predstavnici stranaka ili vlasti.

- Ko će doći u realni sektor gdje svaki dan proizvodimo novu vrijednosti i reći rudarima da za njih 100-200 nema posla. On bi tek onda vidio kako rudar odgovara. Niko za to nema hrabrosti. Da vidimo ko će doći i reći da od sutra za njih nema posla i da idu kući. Rudare neće ostavljati bez posla i tu mi stavimo tačku. Jer onda je rat, ne bukvalno nego mi i oni. Rudari i oni koji ih hoće ostaviti bez posla – kaže Husić.

(zurnal.info)

Foto: Adi Kebo/zurnal.info