25 Avgust 2019
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
ponedjeljak, 13 Februar 2012 23:04

Video: Sve o filmu Anđeline Đoli Istaknuto

Autor 
Ocijeni
(0 glasova)


  Željela sam snimiti film koji bi na umjetnički način izrazio moje nezadovoljstvo time što međunarodna zajednica nije uspjela pravovremeno i učinkovito intervenisati u sukobu. Također sam željela istražiti i shvatiti rat u Bosni, kao i šire teme kao što su žene u sukobu, seksualno nasilje, odgovornost za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti te izazove pomirenja.

To je bio najsmrtonosniji rat u Europi nakon II. svjetskog rata, ali ljudi ponekad zaborave užasna nasilja koja su se dogodila u naše vrijeme, u našoj generaciji i našoj generaciji." S ovim je mislima Angelina Jolie počela pisati ono što je preraslo u scenarij za film U zemlji krvi i meda kojega je zatim sama i režirala.

Pogledajte najavni trailer filma i pročitajte sve o filmu...

 

 

 


Sinopsis

Film U zemlji krvi i meda donosi priču o Danijelu (Goran Kostić) i Ajli (Zana Marjanović) koji pripadaju različitim stranama u brutalnom etničkom sukobu. Policajac Danijel je bosanski Srbin, a umjetnica Ajla je bosanska Muslimanka. Prije rata su bili zajedno, ali njihova se veza mijenja s rastom nasilja u zemlji. Mjesecima kasnije Danijel se bori pod zapovjedništvom svojeg oca, generala Nebojše Vukojevića (Rade Šerbedžija). S Ajlom se suočava kad ju vojnici pod njegovim zapovjedništvom izvode iz stana u kojem živi sa sestrom Lejlom (Vanesa Glođo) i njenom bebom. Film U zemlji krvi i meda donosi nevjerojatnu emocionalnu, moralnu i fizičku cijenu koju rat nameće pojedincima kao i posljedice manjka političke volje za intervenisanjem u društvu pogođenom sukobom.

Rat u Bosni

Gotovo pet je desetljeća nakon II. svjetskog rata Republika Bosna i Hercegovina bila dio Jugoslavije, zajedno s republikama Srbijom, Hrvatskom, Crnom Gorom, Slovenijom i Makedonijom i polu-autonomnim srpskim pokrajinama Kosovom i Vojvodinom. Tokom tog razdoblja gusta mreža etničkih i vjerskih identiteta činila je 4 miliona stanovnika Bosne jednom od najraznovrsnijih u Europi. Bosanski Muslimani činili su najveći dio stanovništva, a slijedili su Srbi, Hrvati i drugi. Svi su govorili isti jezik i miješani brakovi bili su uobičajeni.

Nakon što je 1980. godine umro Josip Broz Tito, dugogodišnji komunistički vođa Jugoslavije, zatomljivane napetosti između i unutar republika počele su izlaziti na vidjelo. Privredne teškoće bile su sve veće, nacionalistički vođe dolazili su na vlast, uključujući Franju Tuđmana u Hrvatskoj i Slobodana Miloševića u Srbiji. Milošević je radio na konsolidaciji srpske kontrole nad jugoslavenskom vladom i vojskom, što je dovelo do daljnjeg otuđivanja republika. Nakon pada komunističkih režima u drugim zemljama istočne Europe, Hrvatska, Slovenija, Makedonija i Bosna i Hercegovina proglasile su svoju nezavisnost od Jugoslavije.

Rat u Bosni eruptirao je 1992. godine kad su bosanski Srbi, uz podršku Jugoslavenske armije, okupirali gradove u istočnoj Bosni i Hercegovini i opkolili glavni grad Sarajevo nastojeći odvojiti zasebnu, etnički čistu "Republiku Srpsku". Bosanski Hrvati, uz pomoć Hrvatske, također su željeli osnovati vlastitu republiku u zapadnoj Bosni i Hercegovini, iako su se ponekad udruživali s većinski muslimanskim snagama u borbi protiv Srba. Na početku sukoba stigao je United Nations Protection Force (UNPROFOR) ne bi li zaustavio širenje rata, ali nije uspio zaustaviti nasilje.

Taj je rat prerastao u najrazorniji sukob u Europi nakon II. svjetskog rata. Između 1992. i 1995. godine odnio je oko 100.000 života, a više od 2 miliona ljudi ostalo je bez doma i postalo izbjeglicama i raseljenima. Prema modelu "etničkog čišćenja" civili su tjerani iz određenih područja da bi se stvorile etnički čiste enklave. Muškarci i žene često su razdvajani kao i cijele porodice. Mnogi su Bosanci svih etničkih grupa napustili zemlju, drugi su zarobljeni i zlostavljani. U Srebrenici Srbi su masakrirali više od 7000 Muslimana - muškaraca i dječaka. Tokom rata silovano je između 20.000 i 50.000 žena od kojih većina dok su bile zarobljene. Zbog toga je Međunarodni Tribunal optužio 161 osobu, pripadnike svih etničkih skupina, za ratni zločin, zločin protiv čovječnosti i genocid i prvi je tribunal koji je procesuirao silovanje kao zasebni zločin protiv čovječnosti. Posljednji preostali bjegunac od Tribunala uhićen je u junu 2011. godine, a od novembra 2011. preostalo je još 35 slučajeva.

NATO je svojom odlučnom vojnom intervencijom i diplomacija velikim pritiskom konačno 1995. godine dovela do prekida vatre i potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma. Od tada Bosnom i Hercegovinom vlada nesiguran mir, ali podjele su još uvijek prisutne te se nastavlja borba za pomirenje.


Pronalaženje pravih glasova

Jolie je bila svjesna da se ovom projektu treba pristupiti s odgovarajućim poštovanjem i pažnjom: "Razgovarala sam s članovima različitih vlada, međunarodnih zajednica, UN-a i reporterima i sve provjeravala. Najvažniji su mi bili glasovi ljudi iz tog područja, glumaca. Preživjeli su rat. On je utjecao na njihove porodice, na njih se pucalo, postali su izbjeglice. Najveću nervozu osjećala sam kad sam njima slala scenarij i njihovo mi je mišljenje bilo od najveće vrijednosti."

Nakon što je imala završen scenarij i osigurano finansiranje, Jolie je počela tražiti odgovarajuće glumce: "Željela sam znati kroz šta su prošli i odakle su. Željela sam da glavnu mušku ulogu dobije bosanski Srbin, a glavnu žensku ulogu bosanska Muslimanka ili glumica iz miješanog braka. Također sam željela angažovati ljude iz Srbije koji bi bili voljni surađivati na ovom projektu, a ne samo bosanske Srbe."

Prvi joj se pridružio Rade Šerbedžija kao srpski general Nebojša koji ima velik utjecaj na sina Danijela. Šerbedžija je hrvatski Srbin rođen i odrastao u Zagrebu. Hollywoodu je poznat iz 1990.-ih godina po ulogama stranih negativaca. O svojoj ulozi kaže: "Često su mi nudili uloge u filmovima o ratu u Jugoslaviji i mnoštvo sam ih odbio. No, svidio mi se Angelinin pristup temi, njeni motivi i strastveni pristup. Mislim da njen scenarij ima dubinu grčke tragedije, što je danas rijetkost u filmskoj industriji. Pristup tragediji s intimnog gledišta možda će ljudima pomoći da shvate rat ne kao nešto što se događa nekim čudnim ljudima u dalekoj zemlji, nego ljudima nalik njima samima, složenim ljudima koji bivaju uvučeni u rat. A može se dogoditi i njima."

Pri odabiru glumaca za ostale uloge, Jolie je željela ostati anonimna jer nije željela da se zna ko stoji iza materijala i projekta, već vidjeti kako će glumci reagovati na materijal. Zana Marjanović bila je uvjerena da film snima lokalna ekipa: "Scene su toliko autentične da sam bila gotovo potpuno sigurna da ih je napisao bosanski pisac!"

Nikola Đurićko, Srbin koji glumi srpskog vojnika Darka, prisjeća se trenutka kad je otkrio da je Jolie napisala scenarij i da će sama režirati taj film: "Mislio sam da mi lažu. Bilo je to kao dobitak na lutriji - nema puno glumaca u Beogradu koji uopće očekuju dobiti takvu ponudu. Goran Kostić dodaje: "Kad sam shvatio da se radi o Jolie, upitao sam se zbog čega bi se ona htjela baviti tom temom. No, znajući za njen humanitarni rad, shvatio sam da želi pomoći cijelom svijetu."

Jolie o glumcima: "Odabirem ljude koji postavljaju važna pitanja i žele nešto promijeniti ili dodati. Svojim pitanjima preuzimaju scenarij u vlastite ruke. Ponekad bi mi objasnili zbog čega misle da njihov lik ne bi mogao nešto napraviti ili bi nešto morao drugačije reći. To dolazi iz njihovih sjećanja ili onoga što njihova strana ima za reći. Uspjeli su i poboljšali ravnotežu. Osim toga, nadala sam se da će suradnja pripadnika svih tih različitih nacionalnosti do kraja snimanja doprinijeti stvaranju nove porodice sastavljene od ljudi koji su voljni razgovarati o tom razdoblju svoje prošlosti. Željeli smo ih udružiti kao umjetnike, proraditi to razdoblje i izraziti se na način koji će biti tačan - ali zajedno."


Djeca rata

Svaki je član ekipe na neki način bio pogođen ratom. Zana Marjanović kaže: "Rođena sam u Sarajevu i imala sam osam godina kad je rat počeo. Majka nas je odvela u Sloveniju, a moj je otac odlučio ostati u Sarajevu. Rat nas je sve iznenadio i niko nije vjerovao da će trajati toliko dugo. Moja je majka svakog dana mislila da će rat sutradan prestati. Ajla je umjetnica i stvari doživljava na specifičan način i želi ih takvima pokazat drugim ljudima."

Goran Kostić tvrdi da Ajla simbolizira budućnost, dok je Danijel zatočen u prošlosti: "Ona je sve ono što on nije. Kreativna je, a on vozi u rikverc. Ona ima hrabrost i energiju koje ga privlače."

Jolie opisuje: "U jednom trenutku Danijel predstavlja sigurnost, a u drugom ona mora odlučiti može li se on spasiti ili joj je, jednostavno, neprijatelj. Tu počinje šahovska igra ovog filma."

Goran Kostić kaže: "Svi Kostići od pamtivijeka bili su vojnici. Ja sam prvi prekinuo tu tradiciju. U mojoj obitelji, ako do 45. godine ne dobiješ čin generala, nisi niko i ništa. Znao sam šta porodica od mene očekuje, čak su me primili na vojnu akademiju, no odustao sam. Rođen sam i odrastao u Sarajevu. U London sam otišao s 20 godina, godinu dana prije početka rata. U to je vrijeme komunizam bio u raspadu, a u Jugoslaviji je živjela zdrava srednja klasa. Pojavio se osjećaj slobode i, dok sam bio u Londonu, počeo je rat. Osjećaj je nestao preko noći. Moja tadašnja djevojka i današnja supruga bila je samnom. Shvatili se da se ne možemo vratiti kući - jer više nije bilo kuće. Bilo je strašno. Prve dvije godine osjećao sam veliku prazninu. Radio sam kao konobar i neprekidno pratio vijesti. Srećom, moji su preživjeli, a i imovina nam je sačuvana. Sjećam se telefonskih razgovora s majkom i zvukova bombi u pozadini. Prvi sam se put pitao šta trebam raditi, trebam li se boriti i za što. Nisam našao odgovor u kojeg bih povjerovao i shvatio sam da je najbolje ne miješati se."

Kostić o svojem liku: "Danijel nije sretan što sudjeluje u ratu. No, nije ni dovoljno jak da se ne bi borio. Njegova sudbina nije u njegovim rukama. Zatvorenik je samoga sebe i okolnosti. Zna da je nešto krivo i teško vidi neprijatelja u kolegi iz škole. Nikad nije odrastao u pravog muškarca, slobodnog čovjeka. Da smo svi imali snage ne sudjelovati, možda ne bi ni bilo rata. Njime upravljaju historija, tradicija i otac. Ne trudi se zaštititi se od mračnih sila. Možda nije prvi pucao, ali sigurno je kriv koliko i oni koji jesu."

Zana Marjanović kaže: "Ajla nije zaljubljena u neprijatelja. Ona je zaljubljena, a taj čovjek postaje neprijatelj. Promjena se ne događa preko noći, nego polako tokom cijelog filma. Ajla ima snažan osjećaj za pravdu, čak i kad mora donijeti emocionalno teške odluke. Ne mrzi niti žudi za osvetom, ali sigurna je da su njeni postupci ispravni. Radi se o žrtvovanju nečega što voliš za opće dobro."

Lejla je emocionalno sidro Ajlinih odluka. Zatočena je u Sarajevu, bori se protiv srpske vojske i oplakuje smrt djeteta. Glumi ju Vanesa Glođo koja je kao tinejdžerka bila u opkoljenom Sarajevu: "Živjela sam na prvoj liniji i morala pod snajperima svaki dan doći do škole. Trebalo mi je sat i pol u svakom smjeru, svakog dana. Četiri smo godine bili u blokadi. Nismo mogli izaći iz grada. Srećom, imali smo mali vrt pa smo jeli raznovrsno. Slika rata gledanog izvana potpuno je drugačija nego kad ga doživljavaš svuda oko sebe. O događajima smo često znali manje nego ljudi vani. Mi smo samo trpili bombardiranje i granatiranje. Na početku je sve izgledalo kao u filmu, ali kasnije, kad smo shvatili koliko je ozbiljno i da svako može umrijeti, osjećali smo samo strah."

Marjanović opisuje: "Ajla i Lejla brinu jedna o drugoj. Ajla čuva bebu dok joj se sestra tušira. Stariju sestru doživljava gotovo kao majku. No, kad sama odraste, prema kraju filma preuzima brigu o njoj."

Rade Šerbedžija kaže: "Radio sam u svim dijelovima Jugoslavije. Kreativno, imao sam puno sreće. Život je bio dobar. Kad su narasle tenzije snažno sam se opirao nacionalizmu i ratu. Išao sam na mirovna okupljanja, govorio sam, pjevao i na kraju postao neprijatelj svih nacionalističkih političara. Velik dio moje porodice poklali su hrvatski nacisti u II. svjetskom ratu, ali me roditelji nikad nisu opterećivali time. Dapače, odgojen sam tako da volim. Ipak, poznavao sam likove slične Nebojši. Uznemirilo me kad sam vidio kako se ponašaju u ratu. Neki su rat doživjeli kao šansu za novi početak, dok su neki bili jednostavno zaslijepljeni nacionalizmom."

Šerbedžija nastavlja: "Dvije sedmice nakon početka rata bio sam u Sarajevu (što mi je uništilo reputaciju tamo), ali sam morao u Beograd gdje je moja supruga trebala roditi. Zbog mojih protu-ratnih stajališta bio sam izdajica i neprijatelj i u Hrvatskoj i u Srbiji. Nisam želio odabrati stranu. Bio sam na strani humanosti i mira, koja tad nije bila nimalo popularna."

Šerbedžija kaže da je Nebojša jednako rob većih sila kao Danijel: "Opsjednut je mitologijom i prošlošću. Zapravo je nesretna osoba. Kolike god bile rane njegovih predaka stradalih u II. svjetskom ratu, nema opravdanje za osvećivanje na nevinima 60 godina kasnije."


Vizija

Jolie kaže: "Željela sam se okružiti dobrim ljudima velikog srca koji žele na projektu sudjelovati iz pozitivnih razloga. Prvi mi je korak bio pronaći producenta i vjerujem da ne bih mogla pronaći boljeg no što je to Graham King."

Za direktora fotografije odabran je Australac Dean Semler koji je za film Dances with Wolves dobio Oscara. Jolie i Semler surađivali su na filmu The Bone Collector i ostali bliski.

Jolie opisuje: "Željela sam da film izgleda autentično, nisam željela uljepšavati slike rata, ali sam ipak željela da film donese određenu ljepotu. Često smo snimali samo uz svjetlost jedne sijalice ili dnevno svjetlo koje je ulazilo kroz prozor. Tako bi to naslikali Vermeer ili Rembrandt."

Jolie i scenograf Jon Hutman sarađivali su na filmu The Tourist. Hutman kaže: "Angelina bi na set dolazila spremna, tačno znajući šta želi, ali i uvijek otvorena drugačijim idejama i prijedlozima."

Kostimografkinja Gabriele Binder o svojem poslu kaže: "Kostimografija za historijski film ili neku ekstremnu dramu uvijek će vam donijeti velike pohvale zbog toga što je sve prenaglašeno. No, mislim da je najteže dizajnirati nešto što izgleda realno."

Jolie o ekipi: "Svakog sam dana bila zadivljena i zahvalna za tako talentovanu ekipu. U tome je čar stvaranja filma - u timskom radu. To nisam osjećala kao glumica, jer glumci moraju živjeti u emocionalnoj izolaciji, odvojeni od filmaša, u nekom drugom svijetu."

Jolie nastavlja: "Snimali smo u Budimpešti jer Sarajevo ne izgleda kao što je izgledalo u ratu. U Budimpešti smo pronašli brojne prazne prostore, a arhitektura je slična. No, nekoliko smo dana snimali u Bosni, pogotovo uvodni dio filma i panorame. Morali smo prikazati ljepotu zemlje, prave prirode."

Jolie kaže da je željela da muziku radi Gabriel Yared, dobitnik Oscara za film The English Patient: "Obožavam njegovu muziku. U svakom je filmu organski vezana uz regiju u kojoj se radnja odvija. On je klasični kompozitor, a ja sam osjećala da film mora odavati takav dojam. Njegova je muzika istinski dirljiva. On radi polako. Obilazi prostore u kojima se čuje muziku, razgovara s glumcima o njihovim osjećajima. Kad mi je jednog dana poslao završnu pjesmu "When the Heart Dies", rasplakala sam se. Znala sam da je savršena."

Jolie i montažerka Patricia Rommel jako su bliske: "Ima sjajan ukus i neviđenu količinu strpljenja. Svakog bih dana sjedila s njom. Na kraju smo dobile 4,5 sata engleske verzije. Imali smo scenarij na 95 stranica, nimalo novca i 4,5 sata filma. Nije mi bilo jasno kako se to moglo dogoditi, no nakon nekoliko mjeseci u montaži uspjele smo skratiti trajanje filma na 2 sata."


Zarastanje rana

Jolie se prisjeća: "Brinulo me kako stvoriti osjećaj harmonije među glumcima različitih nacionalnosti. Prvog dana snimali smo najtežu scenu u filmu, u kojoj žene autobusom odvoze u školu. Muškarci su vukli žene u autobus. Nitko se nije poznavao. Većinu vojnika glumili su Srbi i bosanski Srbi, a sve su veće ženske uloge dobile Bosanke. One nisu znale ko su muškarci koji im pokušavaju strgnuti odjeću i nakit. Slijedila je scena silovanja. Toliko je emocionalno teška da je mogla imati samo jedan od dva rezultata - ili će nas sve odvesti u loše, ili će nas udružiti da se usredotočimo na to o čemu se u filmu radi. Kad su se ugasile kamere, muškarac koji je glumio vojnika koji je silovao ženu zagrlio je glumicu i provjeravao je li ona OK. Ostali su dizali kapute i nakit sa zemlje i pomagali ženama da ih ponovo stave na sebe. To je bio početak. Nevjerojatan početak."

Snimanje filma U zemlji krvi i meda pokazuje da je zarastanje rana moguće. Goran Kostić kaže: "Nadam se da će ovo biti jedan od stubova na kojima počiva razumijevanje tadašnjih događaja. Ako, zahvaljujući ovom filmu, samo jedan čovjek uspije oprostiti, ili ako desetero djece shvati nešto o tom razdoblju historije, to će biti pravi uspjeh ovog filma."

Angelina Jolie zaključuje: "Nije važno što sam ja postigla, već što su glumci postigli sarađujući na ovom projektu. Poruka o jedinstvu i želji da imamo mirnu budućnost ono je po čemu se ovaj film razlikuje od ostalih."


O FILMAŠIMA

Angelina Jolie (redateljica, scenaristica i producentica)

ANGELINA JOLIE dobitnica je Oscara i tri Zlatna globusa. Jedna je od najtalentovanijih glumica Hollywooda. Film U zemlji krvi i meda njen je debitantski redateljski i scenaristički projekt.

Glumila je u filmovima The Tourist; Changeling Clinta Eastwooda za koji je bila nominirana za Oscara, Zlatni globus i nagrade SAG-a, BAFTA-e, Broadcast Film Critics-a, London Film Critics-a i Chicago Film Critics-a; Salt (režija Phillip Noyce); A Mighty Heart (režija Michael Winterbottom; nominacije za Zlatni globus i nagrade SAG-a, Broadcast Film Critics-a i Independent Spirit); The Good Shepherd (režija Robert DeNiro, glumi Matt Damon); Mr. & Mrs. Smith (glumi Brad Pitt); Lara Croft: Tomb Raider; Girl, Interrupted za koji je dobila Oscara i bila nominovana za Zlatni globus i nagrade Broadcast Film Critics Association-a, ShoWest-a i SAG-a; te Gia (Zlatni globus, nagrada SAG-a i nominacija za Emmy).

Jolie je priznata humanitarka. Već je 10 godina ambasadorica dobre volje za UNHCR, a za svoj je angažman širom svijeta dobila brojna priznanja i nagrade. Osnovala je organizaciju Kids In Need of Defense i Jolie-Pitt Foundation te pokrenula program Haiti Legal Fellows.


Graham King (producent)

GRAHAM KING dobio je Oscara za dramu The Departed koju je režirao Martin Scorsese. Njegovi projekti bili su nominovani za ukupno 38 Oscara i donijeli više od 2 milijarde dolara zarade.

Producirao je i Scorseseove filmove The Aviator (nominacija za Oscara; nagrade BAFTA-e i Golden Laurel) i Gangs of New York koji je bio nominovan za Oscara.

2007. godine King i Tim Headington osnovali su GK Films, kuću koja je producirala Scorseseov 3D film Hugo, kao i filmove Edge of Darkness i The Young Victoria koji je bio nominovan za tri Oscara.

King je producirao Dark Shadows; The Rum Diary; animirani Rango; The Town i The Tourist.

Rođen je u Britaniji, a u SAD se preselio 1982. godine. 2009. godine dodijeljena mu je titula OBE (Officer of the Order of the British Empire).


Tim Headington (producent)

TIM HEADINGTON i Graham King osnovali su producentsku kuću GK Films koja je producirala filmove Hugo; The Rum Diary; The Tourist; Edge of Darkness i The Young Victoria koji je bio nominovan za tri Oscara.

Headington i King upoznali su se 2004. godine kad je King producirao nagrađivani film The Aviator kojeg je režirao Martin Scorsese i u kojem glavnu ulogu ima Leonardo DiCaprio.

Headington je bio izvršni producent animiranog filma Rango.


Tim Moore (producent)

TIM MOORE sudjelovao je na svim filmovima Clinta Eastwooda od 2002. godine, uključujući najnoviji J. Edgar u kojem glavnu ulogu ima Leonardo DiCaprio.

Moore je bio izvršni producent filmova Invictus (glume Matt Damon i Morgan Freeman; film je bio nominovan za nekoliko Oscara i Zlatnih globusa); Hereafter; Gran Torino i Changeling. Bio je ko-producent filmova Flags of Our Fathers i Letters from Iwo Jima koji je bio nominovan za Oscara. Moore i Eastwood surađivali su i na Mystic River koji je bio nominovan za šest Oscara i Million Dollar Baby koji je dobio četiri Oscara.

Moore i Rowdy Herrington surađivali su na mnoštvu filmova među kojima su Bobby Jones: Stroke of Genius; A Murder of Crows; Road House i Jack’s Back.

Producirao je i filmove Animal Factory; The White River Kid i televizijske Semper Fi i Stolen from the Heart.

Tokom studija na UCLA producirao je nekoliko nezavisnih filmova. Moore i njegova supruga Bobbe aktivni su u organizacijama za spašavanje životinja.


Dean Semler (direktor fotografije)

DEAN SEMLER dobio je oscara za film Dances With Wolves Kevina Costnera.

Karijeru je počeo u rodnoj Australiji, snimajući dokumentarce i obrazovne filmove. Prvi igrani film bio mu je Let the Balloon Go iz 1976.

Bio je snimatelj filmova The Road Warrior (nominacija za nagradu AFI-a); Mad Max Beyond Thunderdome; Razorback (nagrada AFI-a), The Coca-Cola Kid, The Lighthorsemen i Dead Calm. U SAD-u je snimio Young Guns i Young Guns II, Cocktail, Farewell to the King, City Slickers, The Power of One, The Three Musketeers, The Cowboy Way, Waterworld, The Bone Collector, Nutty Professor II: The Klumps, Heartbreakers, Dragonfly, We Were Soldiers, XXX, Bruce Almighty i The Alamo.

Osim toga, snimio je filmove Appaloosa, Get Smart, I Now Pronounce You Chuck and Larry, Apocalypto (nominacija za nagradu ASC-a), Just My Luck, Click, The Longest Yard, Stealth, Date Night i Secretariat.

Snimio je i nekoliko televizijskih filmova i mini-serija. Dodijeljeno mu je članstvo u General Division of the Order of Australia.


Jon Hutman (scenograf)

JON HUTMAN bio je scenograf filmova Rock of Ages i The Tourist.

Huutman i Nancy Meyers surađivali su na What Women Want, Something’s Gotta Give, The Holiday i It’s Complicated. Nagradu Emmy i Art Directors Guild-a dobio je za pilot epizodu serije "The West Wing". Producirao je i režirao seriju "Gideon’s Crossing".

Surađivao je na filmovima Dreamcatcher; Mumford; French Kiss; I Love You to Death; filmovima Roberta Redforda The Horse Whisperer, Quiz Show i A River Runs Through It te na The Interpreter Sydneya Pollacka. Ostali su njegovi filmovi Coyote Ugly; Lolita; Nell; Flesh and Bone; Taking Care of Business; Trespass; Meet the Applegates; Little Man Tate i Heathers.

Diplomirao je arhitekturu na sveučilištu Yale. Surađivao je na filmovima The Hotel New Hampshire, To Live and Die in L.A., Wanted: Dead or Alive, Surrender i Worth Winning.


Patricia Rommel (montažerka)

PATRICIA ROMMEL i Florian Henckel von Donnersmarck surađivali su na Oscarom nagrađenom filmu The Lives of Others koji je njoj donio nominaciju za German Movie Award i nagradu German Critic-a. Drugu nominaciju za German Movie Award donio joj je rad na A Year Ago in Winter (režija Caroline Link).

Karijeru je počela 1977. godine radeći na kratkometražnim filmovima i reklamama. Prekretnicu je doživjela kad ju je Link angažovala za svoje filmove Beyond Silence, Annaluise and Anton i Nowhere in Africa koji je dobio Oscara za najbolji film na stranom jeziku 2002.

Za film Life Is All You Get bila je nominovana za German Camera Award (Deutscher Kamerapreis), a tu je nagradu dobila za Off Beat (Hendrik Hölzemann).

Ostali su njeni filmovi Fire Rider, Emil and the Detectives, Nightsongs, French for Beginners i The Last Station.


Gabriele Binder (kostimografkinja)

GABRIELE BINDER rođena je u njemačkom Hannoveru. Studirala je historiju umjetnosti i dizajn u Berlinu. Kao kostimografkinja radi od 1993. godine za pozorište, operu, ples i modu. Njezin suprug je hrvatski umjetnik Boris Ivandić.

Surađivala je na više od 20 filmova, od kojih izdvajamo The Pursuit Of Unhappiness, Desertflower, The Burma Conspiracy i Oscarom nagrađeni The Lives of Others.


Gabriel Yared (kompozitor)

GABRIEL YARED dobio je Oscara, Zlatni globus i Grammy za film The English Patient. Jedan je od najpoznatijih i najpoštovanijih filmskih kompozitora.

Rođen je u Libanonu, a isprva je radio za francuski film Sauve Qui Peut la Vie (Jean-Luc Godard).

Za Oscara i Zlatni globus bio je nominovan i za filmove The Talented Mr. Ripley i Cold Mountain. Nominaciju za Grammy donio mu je City of Angels, a za Emmy The No. 1 Ladies’ Detective Agency.

Ostali su njegovi filmovi Betty Blue, The Lover, Camille Claudel, Coco Chanel & Igor Stravinsky, Adam Resurrected, 1408, Message in a Bottle i Amelia.


O GLUMCIMA

Zana Marjanović (Ajla)

ZANA MARJANOVIĆ rođena je u Sarajevu 1983. godine. S porodicom je tokom rata bila u Sloveniji. Pozorišnu umjetnost studirala je na njujorškom Laguardia School for the Performing Arts.

Po povratku u Sarajevo glumila je u filmu Snow i seriji "Crazy, Confused, Normal".


Goran Kostić (Danijel)

GORAN KOSTIĆ sin je bosanskih Srba. Rođen je u Sarajevu. U London seli 1991. godine. Glumio je u Band of Brothers, Grease Monkeys, Foyle’s War i MI-5. Kostić danas živi u Francuskoj.


Vanesa Glođo (Lejla)

VANESA GLOĐO rođena je u Sarajevu 1974. godine. Rat je provela u Sarajevu i bila ranjena. Završila je sarajevsku Akademiju. Glumila je u filmovima, uključujući Grbavica: The Land of my Dreams i na televiziji.


Rade Šerbedžija (Nebojša)

RADE ŠERBEDŽIJA rođen je u hrvatskom selu Bunić. Hrvatski je Srbin. Diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, najstarijem i među najvećima u jugoistočnoj Europi. Tokom 1970.-ih i 1980.-ih bio je jedna od najslavnijih ličnosti pozorišne i filmske scene bivše Jugoslavije. Predavao je glumu na akademijama u Novom Sadu i Zagrebu.

Na prvi znak etničkih napetosti počeo se zalagati protiv svih oblika nacionalizma. Bio je prisiljen s porodicom napustiti zemlju. Prvu međunarodnu ulogu dobio je u nagrađivanom filmu Before the Rain koji je bio i nominovan za Oscara. Uslijedili su Mission: Impossible II, The Saint, Eyes Wide Shut, Snatch, Harry Potter and the Deathly Hallows, X-Men: First Class i televizijska serija "24".

Objavio je četiri zbirke poezije i četiri muzička albuma. 2000. godine bio je jedan od osnivača Teatra Ulysses. Trenutno živi u Hrvatskoj.


Boris Ler (Tarik)

BORIS LER je iz Sarajeva. Druge dvije godine rata proveo je s majkom u Hrvatskoj, a nakon rata se vratio u Sarajevo i studirao glumu. 2008. godine proglašen je najboljim mladim glumcem zahvaljujući ulozi u FlyHunter. Nedavno je snimio i film Danisa Tanovića Cirkus Columbia.


Alma Terzić (Hana)

ALMA TERZIĆ rođena je i odrasla u Zenici, gdje je s porodicom proživjela i rat. Završila je sarajevsku Akademiju. Glumila je u filmovima Snow i Memory Full, a trenutno glumi u popularnoj seriji "Crazy, Confused, Normal". Danas živi u Sarajevu.


Jelena Jovanova (Esma)

JELENA JOVANOVA rođena je u Banja Luci 1984. Majka joj je Srpkinja, a otac Makedonac. Završila je Fakultet dramskih umjetnosti u Skopju i glumi u Makedonskom narodnom pozorištu. Snimila je 4 dugometražna filma i 1 kratkometražni. Četiri godine uspješno vodi televizijski program o automobilima i stilu života. Trenutno radi na magisteriju iz kulture i globalizacije.


Fedja Stukan (Petar)

FEDJA STUKAN rođen je 1974. godine u Sarajevu. Od 1990. do 1992. godine živio je u Crnoj gori, a zatim se pridružio bosanskim specijalcima. Nakon dvije godine napustio je vojsku jer se nije želio boriti u onome što je smatrao "vjerskim ratom". Pobjegao je u Njemačku, a po povratku u Sarajevo studirao je dramsku umjetnost i glumio u nekoliko filmova i televizijskih programa.


Nikola Đurićko (Darko)

NIKOLA ĐURIĆKO rođen je i odrastao u Beogradu. Glumi na filmu, televiziji i u pozorištu, a diplomirao je na Fakultetu dramske umjetnosti u Beogradu. Imao je nekoliko zapaženih filmskih i pozorišnih uloga.


Aleksandar Đurica (Marko)

ALEKSANDAR ĐURICA rođen je 1969. u Novom Sadu, gdje je tokom rata studirao glumu. Tokom 15 godina glumačke karijere dobio je nekoliko nagrada. Trenutno živi u Beogradu.


Branko Đurić (Aleksandar)

BRANKO ĐURIĆ rođen je u Sarajevu. Otac mu je Srbin, a majka Muslimanka. Uspješan je glumac i muzičar. Glumio je u filmu No Man’s Land koji je dobio Oscara i specijalnu nagradu žirija u Cannesu za najbolji scenarij.

Također je frontman popularnog sarajevskog banda Bombay Štampa. Glumu je studirao u Sarajevu, a grad je napustio 1993. godine i od tada živi u Ljubljani gdje vodi filmsku producentsku kuću Theatre 55.


Goran Jevtić (Mitar)

GORAN JEVTIĆ rođen je u srpskom Mladenovcu 1978. godine. 2001. godine diplomirao je dramsku umjetnost u Beogradu. Glumi u poznatim beogradskim pozorištima i više-nacionalnim produkcijama u Austriji, Danskoj i Italiji. Dobitnik je nekih od najprestižnijih nagrada Srbije. Glumio je u 9 filmova i brojnim televizijskim i pozorišnim produkcijama.


Jasna Ornela Bery (Mejrema)

JASNA ORNELA BERY rođena je u Zenici 1954. godine. Dramsku umjetnost i filozofiju studirala je u Sarajevu i zatim bila stalna članica Kamernog Teatra 55. Uspjela je pobjeći iz Sarajeva s 15-godišnjim sinom u Zagreb. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja. Glumila je u Grbavica, the Land of My Dreams; On the Path; Snow; Circus Columbia i Inside.


Ermin Bravo (Mehmet)

ERMIN BRAVO rođen je i odrastao u Sarajevu gdje je proveo i rat. Glumio je u brojnim produkcijama, uključujući Romeo and Juliet i Long Day’s Journey into Night. Radi kao profesor na sarajevskoj Akademiji.


Džana Pinjo (Nadja)

DŽANA PINJO rođena je u Sarajevu, a rat je provela u Visokom. Diplomirala je na sarajevskoj Akademiji. Glumila je u dramama Othello i The Cherry Orchard. Trenutno predaje na Akademiji.


Ermin Sijamija (Vuc)

ERMIN SIJAMIJA rođen je 1974. u Travniku. Odrastao je u Sarajevu. Rat je proveo braneći grad. 2000. godine završio je Akademiju i počeo glumiti u filmovima, televizijskim i pozorišnim produkcijama i reklamama. Član je i umjetnički direktor u Narodnom Pozorištu.


Miloš Timotijević (Durja)

MILOŠ TIMOTIJEVIĆ rođen je u Beogradu 1975. godine. Tokom rata studirao je dramsku umjetnost. Glumio je u brojnim televizijskim i pozorišnim produkcijama kao i u filmovima The Hornet i Seven And A Half.

Čitano 2031 puta Zadnji put promjenjen srijeda, 15 Februar 2012 16:18