20 Oktobar 2019
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Greška
  • JFolder: :files: Putanja nije direktorij. Putanja: /var/www/vhosts/zeblog/www/arhiva.zenicablog.com/images/prusac
Obavijest
  • There was a problem rendering your image gallery. Please make sure that the folder you are using in the Simple Image Gallery Pro plugin tags exists and contains valid image files. The plugin could not locate the folder: images/prusac
petak, 16 Mart 2012 09:24

Foto: Emili i Nina još u komi

Sestre Emili (17) i Nina (7) Prusac iz Zenice koje je jučer u 06.50 sati pucnjima iz puške u glavu, pokušao usmrtiti njihov otac Emil (47) koji je potom izvršio samoubistvo, još se nalaze u životnoj opasnosti. Kako nam je potvrdila glasnogovornica Kantonalne bolnice Zenica Aida Buro, djevojčice su još u komi, bez svijesti i priključene su na aparate za disanje. Uzroci porodične tragedije još nisu poznati, a po nalogu dežurnog kantonalnog tužioca Sejada Kože koji je obavio uviđaj, danas bi trebala biti izvršena obdukcija leša Emila Prusca.

 

Mlade Zeničanke Emili (17) i Nina (7) Prusac hicima iz malokalibarske puške teško je ranio njihov otac Emil ((47), nakon čega je izvršio samoubistvo. Porodična tragedija dogodila se oko šest i trideset jučer ujutro, u njihovom stanu, u prizemlju zgrade u ulici Jalimamov put broj 5, u naselju Jalija.

Majka i supruga Lejla napustila je stan nekoliko minuta ranije i uputila se ka radnom mjestu. Radi kao medicinski tehničar – laboratkinja u zavodu za javno zdravstvo Zeničko – dobojskog kantona. Na putu od kuće ka poslu je, saznajemo od izvora uključenih u istragu, dobila poruku od muža. Prema nezvaničnim tvrdnjama osobe koja je imala uvid u dokumente iz istrage, poruka je glasila otprilike «Kad ovo budeš čitala, mi ćemo biti sa anđelima». Potom nije uspjela da ostvari kontakt sa stanom, u kojem je ostavila muža i kćerke.

Brzo je stigla natrag i zatekla stravičan prizor, bespomična tijela kćerki i muža. Vrisak bespomoćnosti i užasa probudio je cijelu zgradu, a ubrzo su se začule i policijske i sirene vozila Hitne pomoći. Policajci su pomogli medicinarima, te prenijeli besvijesna tijela dvije djevojčice do vozila Hitne pomoći, koja je u krug Kantonalne bolnice Zenica stigla u sedam ujutro.

- Kolima Službe hitne medicinske pomoći u 7,05 sati dovezene su dvije pacijentice. Odmah nakon obrade na Odjelu urgentne medicine, one su upućene u Službu za intenzivnu njegu, i terapiju boli. Jedna je odmah nakon dijagnostičkog tretmana upućena u hirurško-operacionu salu. Njihovo stanje je teško, a povrede su životno ugrožavajuće, izjavila je Aida Buro, portparol zeničke bolnice.

Kako saznajemo, mlađa Nina je odmah po dolasku operisana, dok ljekari upravo zbog teškog stanja prijepodne nisu započeli hirurški zahvat nad Emili. Obje su smještene na Odjel intenzivne njege i terapije boli KBZ-a, gdje su bez svijesti, pod neprestanim nadzorom ljekara. Nezvanične informacije kojima su raspolagali prijatelji i porodica,d a je Emili transportovana za sarajevski Klinički centar Univertiteta Koševo (KCUS), demantovali su u KBZ, jer je stanje djevojčica isuviše loše da bi bile «pomjerane» iz ove zdravstvene ustanove.

- Stanje je kritično, neizvjesno, pogotovo prognoze nisu «zahvalne» kad se radi o povredama glave. Povrede su nastale djelovanjem metka malokalibarske puške, koji «šeta» kroz organizam, dodatno oštećujući tkivo i organe, kazao nam je ljekar, upućen u stanje dvije djevojčice.

Dežurni tužilac Tužilaštva Zeničko – dobojskog kantona Sejad Kožo kratko je kazao da jedino može potvrditi da je jedna muška osoba mrtva, a dvije maloljetne teško ranjene, te da se istraga vodi.

- Naložio sam za sutra (danas, petak) obdukciju tijela osobe koja je pronađena u stanu, za sada o motivima ili povodima za takav čin ne bismo htjeli špekulisati, kazao je Kožo.

Policija je jučer obavila samo kraći razgovor sa majkom dvije djevojčice, zbog stanja šokau kojem se nalazila. Ona je u pratnji kolegica iz Zavoda tokom cijelog dana bila u holu Službe za hirurgiju KBZ-a uokviru koje se nalazi i Odjel za intenzivnu njegu.

Emili i Nina su pohađale srednju i osnovnu školu Katoličkog školskog centra «Sveti Pavao» u Zenici i bile primjerne i dobre učenice. Emil je bio bez stalnog zaposlenja, ali je radio molerske i podopokrivačke poslove. I stan u kojem su živjeli, u zeničkom naselju Jalija, je iznajmljen od sugrađanina Sejada Lišnjića.

- Emil je stan u potpunosti renovirao, ugradio stolariju, promijenio instalacije i tim radovima «otplaćivao najam» stana. Znamo da su u ovom stanu najmanje deset godina, kazale su nam njihove komšije, još u šoku i nevjerici zbog porodične tragedije. Svi odreda ističu da je, barem što su komšije mogli vidjeti, to bila skladna i mirna porodica, bez vanjskih trzavica i nesuglasica koje bi drugi vidjeli.

Dok je Lejla imala tetku u samoj zgradi, Emilova obitelj je iz Busovače, gdje mu i danas živi majka. Brat mu živi u Zadru, gdje imaju zajedničku porodičnu kuću.

- Emil je samo jednom spominjao krizu u braku, ali kao da je prošla. To su nesuglasice kakve imaju sve porodice. Bio je toliko privržen za djecu, da su nerijetko prijatelji utjecali na njega da «popusti brigu», jer je baš brinuo o svakom njihovom uspjehu, potezu, napretku... Razumijemo da čovjek «pukne» i digne ruku na sebe, ali da puca u nekog o kome je svaka njegova priča počinjala i završavala, to ne mogu shvatiti, kazala nam je porodična prijateljica porodice Prusac.

Tragajući za podacima o djevojčicama, kontaktirali smo ravnatelja Katoličkog školskog centra «Sveti Pavao» u Zenici don Antu Ledića, koji je od nas saznao za porodičnu tragediju obitelji Prusac. Uz vidan šok i nevjericu, obećao nam je javiti se po povratku iz bolnice, gdje se uputio odmah po dobijanju informacije.

- Posjetio sam ih, Nina se vratila sa operacije i kratko sam razgovarao sa ljekarima, koji su mi rekli isto što i vama. Cijeli Centar, osnovna škola čiji učenik prvog razreda je bila sedmogodišnja Nina i Gimnazija, čiji treći razred je pohađala Emili, je u šoku. Nastavnici, osoblje, pogotovo drugovi koji su ih danas očekivali u klupama. Obje su bile prelijepe simpatične pametne djevojčice, vrijedne i radine. Naše nade i želje upućene su Bogu da prebrode svoju najtežu životnu bitku i vrate se svojoj mami i svojim prijateljima u školi, kazao nam je Ledić.

Ninina učiteljica Nina Boras nije mogla razgovarati, još sa nevjericom ponavljajući «je li to moguće». Sedmogodišnjakinju je otac Emil svakog jutra vodio u obližnji vrtić «Dunja», gdje je boravila do početka nastava, u podne, kada su je vaspitačice odvodile u osnovnu devetogodišnju školu KŠC-a, a onda dva tri sata kasnije nazad u vrtić.

- Baš jučer (srijeda) sam sa Emilom stajao i pričao. Odavao mi je dojam sretnog čovjeka. On je bio jako privržen kćerkama, on je više i češće od supruge, s obzirom da nije imao fiksni radni anggažman, skrbio o njihim obavezama u školi. Emili je na pohađala treći razred naše Gimnazije. Na kraju prve godine prešla je kod nas iz prve gimnazije Zenica. I tamo i ovdje je znaju kao vrlo dobru učenicu, kao pravog malog likovnog umjetnika, istaknutog člana likovne sekcije. I ona je jutros trebala biti u klupi. Upravo ovih dana, sa drugovima i drugaricama, završavala je veliki školski mozaik, u koji je ugradila svu svoju ljubav i znanje, kazao nam je Dragan Gavran, direktor Gimnazije KŠC-a. Među osobljem te škole ima nekoliko bližih i daljih rođaka oba roditelja djevojčica, pa je šok tim prije izraženiji. Tuga, nevjerica, šok, zapanjenost. To su riječi kojima se samo može opisati stanje u zeničkom KŠC-u.

Emili je bila i aktivista lokalnog Udruženja za zaštitiu životinja. Komšije sa kojima smo se susreli jučer kažu da su obje simpatične djevojčice bile poznate po tome da nikada nisu prošle pored bilo koga bez pozdrava, te da su bile omiljene i među djecom u komšiluku.

Problemi koje su imali Lejla i Emil Prusac ostaće zakopani sa samobicom, koji je pokušao u smrt povesti i njihove dvije kćerke. Niko jučer, u policiji, tužilaštvu i među komšijama, nije želio govoriti o nezvaničnim tvrdnjama da je porodični sukob uzrokovala Emilova ljubomora i prigovaranje zbog navodnih SMS-ove, koje je Emil vidio i pročitao u Lejlinom telefonu. Komšije spominju i da je Emil bio duboko deprimiran zbog činjenice da je posla za njega bilo sve manje, a da je supruga imala uredan posao i obaveze. Protekla zima uzrokovala je da nekoliko mjeseci nije imao angažmana, a to znači i prihoda. Ipak, porodica je živjela skladan miran život, imali su auto, kućne ljubimce, širok krug prijatelja i poznanika... Emil je bio priznati i poznati majstor, koji je među mušterijama bio poznat kao pedantan i ponekad pretjerano precizan, vriejdan i uredan.

- Nije pio, nije pušio, nikad niko nije čuo svađu iz te kuće. Bile su to komšije koje primjetiš tek kad te pozdrave na ulici, a koje su sve uredno plaćali, ni sa kim se nisu svađali, niko ne može reći ružnu riječ o njima, kazao nam je stanar njihovog ulaza.


{!jomcomment}

{gallery}prusac{/gallery}