20 Juni 2019
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
utorak, 22 Juli 2014 02:07

Haris zbog posla Goraždanin

Najteže poslove Haris Čančar (19) iz mjesta Tišina, sedam i po kilometara udaljenog od Zenice, radi od svoje 14. godine, ali osmijeh ne silazi s njegovog lica. Po zanimanju je varilac, ali posao u rodnom gradu nije mogao naći pa prve dane radnog staža bilježi u goraždanskom „Preventu“. 

 

- Ovdje je situacija barem malo bolja u odnosu na Zenicu. Volim svoju Zenicu gdje sam se rodio, ali tamo nisam mogao dobiti posao. Sad živim ovdje i sada sam Goraždanin. Lijepo mi je, ne mislim se vraćati u Zenicu. S vremena na vrijeme idem kući – kaže Čančar. Stotine tona tereta prešle su preko ruku ovog 19-godišnjaka. Odlučan da ne zavisi od drugih i da ne bude na teretu roditeljima hljeb s više od sedam kora zarađivao je i u divljim rudarskim jamama u okolini Zenice.

 

 - Kad sam to počeo raditi imao sam nekih 14 godina. To je jama u državnoj zemlji iz koje smo vadili ugalj jer nismo imali drugog posla, a od nečega moraš da živiš. Kopali smo tunel u kojem se ne možeš uspraviti skroz, malo se sagneš i uđeš, ali stigli smo i do 150 metara dubine. Nas sedam dnevno smo ručno iskopali i po deset tona – kaže Haris.  Tri godine je radio rudarski posao, a uporedo završavao školu. Nakon što je uspješno prošao obuku za krojača automobilskih presvlaka, čekajući poziv na posao, ni u Goraždu nije sjedio skrštenih ruku. Radio je građevinske poslove. 

 

- Kažu niko ničiju nafaku nije uzeo. To jeste tako, ali moraš se pokrenuti, jer nafaka se ne može dobiti sjedeći. U Tišini imam roditelje i pomognem i njima koliko mogu – dodaje vrijedni Zeničanin s novom, goraždanskom adresom.