22 Avgust 2019
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
srijeda, 26 Februar 2014 21:37

Gluha svadba-premijera u BNP

 Povodom obilježavanja rođendana Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, teatarska publika imaće priliku da u četvrtak, 27.februara premijerno pogleda predstavu "Gluha svadba" za koju režiju potpisuje Lajla Kaikčija. Dramsku adaptaciju i dramaturgiju ove predstave, rađene prema motivima istoimenog filma potpisuje Hasan Džafić, dramaturg i teatrolog BNP-a. 

 

Rad na ovoj predstavi trajao je dva mjeseca, i kako ističe rediteljka, realizacija ne bi bila moguća bez odlične autorske i glumačke ekipe, koja je radila jednu nekonvencionalnu i neuobičajenu predstavu za naše podneblje, a koja svakako ima svoju težinu i umjetničku vrijednost i u kojoj će publika sigurno uživati.  Istakla je da je izazov bio raditi sa velikim ansamblom i adaptirati film za teatar, ali da su se u dramaturgiji i samom procesu rada na predstavi skoro pa potpuno odmakli od samog filma "Gluha svadba" i potpuno priču prilagodili teatru. 


Jedan od razloga za postavku ove predstave na sceni Bosanskog narodnog pozorišta je upravo i sama aktuelnost ove predstave i paralela sa aktuelnom političkom i društvenom slikom okruženja u kojemu živimo, kada su strah, ucjena i mržnja glavna sredstva manipulacije širokim narodnim masama. Kako ističe Hasan Džafić, dramaturg predstave,  predstava, kao i sam film, ne daje odgovore, nego postavlja pitanja. Tih je pitanja mnogo, a tiču se vlasti, osvete, čovjekove potrebe za moći, nastojanja da sačuva svoje dostojanstvo, kao i smislu i besmislu pobune. 


Predstava će svoju premijernu izvedbu imati u četvrtak, 27.februara u 19:30 sati na Velikoj sceni BNP-a, a prve reprize već su zakazane za 2. i 4. mart. 

 Hasan Džafić & Lajla Kaikčija & Grupa autora

G L U H A   S V A D B A  

(po motivima filma Nunta muta reditelja Horatiua Malaelea i scenarista Adriana Lustiga i Horatiua Malaelea)

 

Režija: LAJLA KAIKČIJA

Scenski pokret i koreografija: THOMAS STEYAERT

Scenografija i kostimografija: SABINA TRNKA

Muzika i dizajn zvuka: IGOR KASAPOVIĆ

Dramaturgija: HASAN DŽAFIĆ

Asistent režije: MUHAMED HRUSTANOVIĆ

Producent: HAZIM BEGAGIĆ

Inspicijentica: SABINA GLOGOVAC 

 

PREMIJERNA IZVEDBA: ZENICA 27.2.2014. GODINE

Predstava se izvodi na Velikoj sceni Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.

 

Podjela uloga

Mara: SELMA MEHANOVIĆ

Janko: NUSMIR MUHAREMOVIĆ

Grigorije: MUHAMED BAHONJIĆ

Dušan: MILENKO ILIKTAREVIĆ

Jankova majka: FAKETA SALIHBEGOVIĆ-AVDAGIĆ

Marina majka: URANELA AGIĆ-BURINA

Baba: LANA DELIĆ

Djed: SAŠA HANDŽIĆ

Marizela: SABINA KULENOVIĆ

Profesor: ENES SALKOVIĆ

Gazda kafane: IŠTVAN GABOR

Guzlo: MIROLJUB MIJATOVIĆ

Bezimeni: ADIS MEHANOVIĆ

Dječak: ZLATAN ŠKOLJIĆ

Vanda: SELMA ĆOSIĆ

Djevojčica: IGDA JARIĆ / LAMIJA PRGUDA

Muzičari: EDIN BEGOVIĆ, ALMIR PEKMEZ, ZANIN BERBIĆ

IMG 0525

 

 

Draga publiko,

svi znamo da je sudbina „malog“ čovjeka da arogancija i sila svake vlasti uvijek padaju na njegova pleća, prelamaju se preko njegovih leđa. Tako je od davnina – o tome, opominjući nas, zorno govori cjelokupna historija ljudskog roda i civilizacije. Pravo čovjeka na slobodu, sreću, ljubav, postaje nedostižno, jer vlast – sistem ima druge adute za svoje podanike, a to su: strah, ucjena, mržnja...

Pitam se zašto „mali“ čovjek nikada ne nauči tu lekciju iz historije? Zašto je potrebno da „padne krv“ da bi „otvorio oči“ i shvatio mehanizme vlasti? Da li je svjestan činjenice da je često i sam odgovoran za takav svoj položaj i sudbinu?

Netačno je da ne možemo uticati na tokove historije, da ne možemo mijenjati stvari. Moramo razmišljati koga dovodimo na vlast! To ne smije biti nepromišljen i kratkovidan izbor, inače – teško nama.

Večeras Vas pozivam da se smijete, ali i da o svemu tome razmislite... Budućnost je, ipak, 

u rukama „malog“, „običnog“ čovjeka.

S poštovanjem,

 

                                                                                                      Lajla Kaikčija

 

Gluha svadba - PRESS - audio snimak

 

Predstavom Gluha svadba Bosansko narodno pozorište Zenica u svojoj repertoarskoj politici nastavlja tradiciju dramatizacija, po kojoj je poznato ne samo bosanskohercegovačkom nego i širem teatarskom auditoriju. Dramatizacije – ti postupci „prerade“ i pretvaranja formi i sadržaja iz drugih umjetnosti/medija u teatarsku umjetnost/medij, to prevođenje nepripadajućeg jezika i znakovlja na scenski jezik i znakovlje – zahtjevni su, kompleksni i višestruko rizični poslovi u teatarskoj praksi, i kada je riječ o postignućima, ali i o prijemu teatarskog ostvarenja. Znano je to i teatarskim umjetnicima, ali i publici. Dramatizacija filma u odnosu na dramatizaciju književnih formi sve ove kompleksnosti i rizike multiplicira.

S obzirom da je ovo prva dramatizacija filma u historiji BNP-a, ona je i autorima i izvođačima predstave bila izazov u pravom smislu te riječi, a istovremeno je otvorila mogućnost „istraživanja“ i provjere „moći teatra“. Otuda unutar predstave koreoscene i druga „neklasična“ rješenja u svim njenim segmentima: i na planu literarnog predloška, i na planu likovno-scenskih i muzičko-akustičkih elemenata, kao i na planu glumačke igre. U procesu pripreme naše predstave, ona se od dramatiziranog filma Nunta muta reditelja Horatiua Malaelea i scenarista Adriana Lustiga i Horatiua Malaelea „odmakla“ u tolikoj mjeri da se morala potpisati kao autorski rad, to jest da je rađena, kako se to kolokvijalno kaže, „po motivima“. (Uvažavajući kreacije i rješenja autora filma, kao i glumačke ekipe, iz moralnih razloga, i njih smo naveli kao autore predloška, upotrijebivši sintagmu: „grupa autora“.)

Trebamo reći i to zašto smo se opredijelili za dramatizaciju filma Nunta muta. Film tematski tretira odnos totalitarne vlasti i njenih podanika, tačnije: pobune pojedinca / grupe protiv vlasti kada ona ugrozi osnovna ljudska prava. Ta je tema univerzalna, danas posebno aktuelna, kada se na svim geografskim širinama, kao i u našem društvu, dešavaju više-manje krvavi obračuni obespravljenih masa sa vlastodršcima. Iz tih razloga film nam se učinio zanimljivim za dramatizaciju. Posebno nas je „privukla“ scena „gluhe svadbe“ jer ona nesumnjivo ima volšeban teatarski potencijal.

Iako se, kako smo naveli, naša predstava u konačnici uveliko razlikuje od filma Nunta muta, čini se da je njihov idejni plan, ostao sličan, usuđujemo se reći istovjetan. I naša predstava, kao i sam film, ne daje odgovore, nego postavlja pitanja. Tih je pitanja mnogo, a tiču se vlasti, osvete, čovjekove potrebe za moći, nastojanja da sačuva svoje dostojanstvo i tako dalje. Ali jedno pitanje doima se centralnim, njega smo doveli u fokus našeg interesiranja, a to je pitanje o smislu, besmislu i opravdanosti pobune, kao i o smislu, besmislu i opravdanosti, od strane vlasti, uzvraćenog udarca kada se pobuna desi. Na to pitanje, čini se, odgovora nema, nikada ga nije bilo, a ljudskom su historijom, nažalost, tekle, teku i teći će rijeke krvi.

 

                                                                                                     Hasan Džafić