21 Oktobar 2019
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
subota, 16 Novembar 2013 07:24

Sa kopačima na Rači

Šećan Alić 1995. je bio u koloni smrti iz Srebrenice ka slobodnoj teritoriji. Ovaj bivši radnik šumarije utočište je našao u Zenici, gdje je radio fizičke poslove, bio noćni čuvar... Muka ga je, kako kaže, natjerala da odnedavno pokušava za život zarađivati kao kopač na deponiji Rača kod Zenice. 

 

Rano jutro, dok radnici „Arcelor Mittala“ idu ka svojim pogonima, druga grupa "radnika" već se raspoređuje po brežuljcima ostataka berne, s pogledom na „Mittal“. Na deponiji Rača decenijama „Željezara“, a danas „Arcelor Mittal“, odlažu željezarski otpad - pepeo, trosku i druge produkte topljenja željezne rude, koje potom prekopavaju stotine ljudi, u potrazi za bernom, komadima željeza koje potom prodaju. 

 

Rijetko se koji želi fotografirati, a tek poneki spreman je progovoriti s novinarima. Kažu, nisu ovdje što žele, što im je lijepo. Većina, bivši radnici te iste „Željezare“ ili radnici ugašenih firmi. Susrećemo i cijele porodice. Svi prekopavaju ostatke, hrpe, u potrazi za komadima željeza ili bilo čega sličnog, pogodnog za prodaju. Nekad bude, kažu, i dvije hiljade kopača. 

 

- Cijena željeza stalno raste, ali to se ne odnosi na nas, mi svoje iskopamo, sto kila, nekad nam treba i cijeli dan za to, dobijemo 10 KM, za marku deset kila. Neki su od toga napravili biznis pa su na Rači mašine, bageri, kamioni... jedno vrijeme su se prepriječili i primorali nas da njima dajemo, a onda oni preprodaju. Ono što ja iskopam za 10 KM, oni za to preprodajom dobiju 30 - kaže Sabahudin Hinović, koji tu kopa s tri sina, a svi su bez posla.

 

Mlađi, izdržljiviji, ne čekaju da otpad stigne do Rače. Već na „Mittalovoj“ kapiji "zaskaču se“ i prekopavaju sadržaj kamiona. Kada nađu komad berne, bacaju ga iz kamiona na asfalt, a za kamionom idu drugi, koji kupe bernu. U svakodnevnoj "borbi" da se dođe do komada željeza za prodaju, svake minute riskiraju život, baš kao i oni koji kopaju metrima u prava pravcata brda, tražeći ostatke. 

 

Svi kopači kažu - ovo je sramota Zenice, sramota države. Ipak, kada im ne pomaže niko, traže da ih puste da barem ovako prehrane svoje ukućane. 

 

Tona otpadnog željeza doseže i do 600 KM, a ovdje leže stotine hiljada tona željeza pomiješane s desetinama miliona tona troske. Kilogram po kilogram, tonu po tonu, kamion po kamion, voze na otpade, a od topljenja starog željeza istovremeno im stižu opet nove hiljade tona berne... I tako ukrug. 

 

Senaid Doglod školovao se za vozača, ali je nakon srednje škole već dvanaest godina na birou. 

 

- Ovdje dolaze i penzioneri, stariji, mlađi, dolaze iz drugih krajeva Zenice, pa i iz drugih gradova. Rado bih bio negdje drugo, ali ovako jedino imam jesti, ako neću da kradem - kaže nam Senaid.